Problem potresne sigurnosti zgrada u gradovima zahtijeva sustavnu brigu i planiranje kako bi se utvrdila ranjivost zgrada na potrese, definirali prioriteti u sanaciji i kontinuirano osiguravala sredstva za obnovu zgrada. Mnoge takve građevine, izgrađene od kamena, opeke ili nearmiranog betona, davno prije uvođenja propisa o protupotresnoj gradnji, kategorizirane su kao kulturna baština i trebale bi se sačuvati za buduće generacije. Snažni potresi uzrokuju veliku štetu i rušenje takvih zgrada te brojne žrtve. Rekonstrukcija zahtijeva značajna financijska sredstva koja se ne mogu osigurati odjednom. Suvremena znanstvena istraživanja mogu dati odgovore o potresnoj otpornosti građevina te pomoći zajednici u donošenju odluka.

Prof. dr. sc. Željana Nikolić, voditeljica Numeričkog laboratorija na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, s istraživačkom grupom se bavi razvojem novih numeričkih modela za simulaciju složenih mehanizama ponašanja konstrukcija i materijala. U posljednje vrijeme prvenstveni cilj njenih istraživanja je razvoj metodologija za brzu procjenu potresne ranjivosti zgrada te razvoj detaljnih numeričkih modela za simulaciju ponašanja građevinskih konstrukcija izloženih potresu, a osobito utvrđivanje potencijalnih mehanizama sloma te kapaciteta nosivosti konstrukcija. Simulacija ovih pojava zahtijeva precizno numeričko modeliranje gubitka energije u konstrukciji uslijed otvaranja i zatvaranja pukotina kao dominantnih uzroka nelinearnosti, koje vodi do pojave lokaliziranog sloma te utječe na pouzdanost modela za analizu konstrukcija, posebno onih izloženih potresnom opterećenju. Precizni numerički modeli predstavljaju učinkovit pristup analizi potresne sigurnosti zgrada te mogu dati odgovor o kapacitetu nosivosti, stupnju otpornosti zgrade te potrebi njene djelomične sanacije ili potpune rekonstrukcije. Ova istraživanja su vrlo aktualna, a posebno s gledišta nedavnih potresa u Republici Hrvatskoj koji su prouzročili ljudske žrtve i ogromne materijalne štete. Obzirom da je Dalmacija područje srednjeg do visokog potresnog rizika. s jedne strane bogato povijesnim građevinama, od kojih mnoge spadaju u zaštićenu kulturnu baštinu, a s druge strane područje s velikim brojem ostalih starih zgrada nedostatne potresne otpornosti, navedene metodologije i modeli mogu dati informacije gradovima o prioritetima sanacije te dugoročno povećati otpornost zajednice na razorne potrese.