Početkom rujna 2023. u okviru Erasmus programa mobilnosti posjetile smo sveučilište Dian Nuswantoro (UDINUS) u Indoneziji. Kako je prof. Jurčev Savičević u dva navrata ugostila kolegice s UDINUS-a u Splitu, sa zadovoljstvom smo se odazvale njihovom pozivu za održavanje predavanja te izmjenu znanja i iskustva u Semarangu. Zahvaljujući ljubaznim zaposlenicama Ureda za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu, brzo smo riješile „papirnati“ dio procedure.
Dian Nuswantoro University je veliko privatno sveučilište na kojem studira preko 17 000 studenata na šest fakulteta i tri lokacije u gradovima Semarang, Kediri i Lombok. Nakon srdačne dobrodošlice rektora prof. dr. Edi Noersasongko i prorektora prof. dr. Pulung Nurtantio Andono, upoznale smo se s ostalim prorektorima i dekanima s UDINUS-a. Naši glavni domaćini bili su dekanica Fakulteta zdravstvenih znanosti Enny Rachmani i voditelj Ureda za međunarodnu suradnju dr. Ir. Dwi Eko Waluyo koji su za nas pripremili sadržajan boravak na glavnoj lokaciji sveučilišta u Semarangu.
Kako je upravo započinjala nova akademska godina na UDINUSU, sveučilište je nizom aktivnosti svečano obilježilo početak nastave te su nas uključili u sva događanja. Održale smo nekoliko predavanja za koje su naši domaćini prethodno iskazali interes, iz područja kontrole zaraznih bolesti, promicanja zdravlja, zdravstvene pismenosti i tjelesne aktivnosti. Zaposlenicima i studentima predstavile smo Sveučilište u Splitu te Medicinski fakultet, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Kineziološki fakultet i Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Kako smo nenajavljeno zamoljene da predstavimo i prirodne ljepote naše domovine, na licu mjesta smo pripremile prezentaciju pomažući se pritom materijalima Turističke zajednice Hrvatske. Surađivale smo sa studentskom organizacijom Kampus Bunda i pratile ih u njihovom radu u zajednici te smo zajedno održali radionice u izvanfakultetskim prostorima (slično našim gradskim kotarima). Na tim radionicama se majke intenzivno educiraju o zaštiti vlastitog zdravlja i zaštiti zdravlja djece, a njihov dolazak i sudjelovanje se potiče nagradama; hranom, bonovima i slično. Sa studentima i građanima smo vježbale po programu osmišljenom od kolega s tamošnjeg Kineziološkog fakulteta, također u zajednici. Izlagale smo na skupu „Green&Safety Campus“ organiziranom od strane Fakulteta zdravstvenih znanosti. Bilo nam je zanimljivo nastupiti i u televizijskom talk show programu i odgovarati na brojna pitanja vezana uz struku, Split, Sveučilište, Erasmus program na UNIST… Posjetile smo i netom otvoreni Medicinski fakultet. Tijekom sastanaka s kolegama s fakulteta, međusobno smo se predstavili vezano uz stručne i istraživačke interese te razgovarali o mogućim zajedničkim aktivnostima. Također smo izmijenili iskustva iz problematike vodećih javnozdravstvenih problema koji ne poznaju granice među državama i koji jednako prijete ugrozi zdravlja populacije. Prezentirale smo našu praksu i organizaciju rada koja je domaćinima bila korisna jer, koliko god između sebe na poslu diskutirali da možemo puno bolje (i trebamo tome težiti!), mi se s puno toga možemo pohvaliti.
Bilo nam je drago što smo odmah pozvane kao predavačice na međunarodni skup iz javnog zdravstva ISWOPHA 2023 koji se održao krajem rujna. Kako je praktički bilo nemoguće u tako kratkom roku opet doći u jugoistočnu Aziju, predavanja smo održale iz Splita preko Zoom-a u ranim jutarnjim satima po našem vremenu.
Da, velika je udaljenost između Hrvatske i Indonezije, 6 vremenskih zona i oko 11 000 kilometara. Naše putovanje u svakom smjeru trajalo je više od 27 sati preko pet aerodroma. Međutim, boravak u jednoj od najmnogoljudnijih zemalja svijeta, koja je domicilna za različite egzotične zarazne bolesti o kojima samo čitamo u knjigama iz tropske medicine, pokazao se korisnim i sa stručne strane. O mjerama prevencije sada je životnije educirati naše pacijente u epidemiološkoj ambulanti i studente medicine na kolegiju Medicina putnika. Primjerice, vidjeli smo nekoliko bolesnika s poliomijelitisom koji, zahvaljujući našem kalendaru imunizacije, do sada nismo vidjele u Hrvatskoj. A dengue fever, chikungunya i zika su indonežanska realnost.
Kao i kaotičan, gust promet koji nas je šokirao. Semarang i Yogyakarta (site visit) su višemilijunski gradovi u kojima kao da ne postoje prometne trake jer se u njih ugura onoliko vozila koliko fizički može stati. Nevjerojatan je broj motora u prometu na kojima se ponekad voze čitave obitelji (čak i majke s bebama u naručju!). Većina vozača nosi masku na licu, ne zbog COVID-19, nego ispušnih plinova i velikog zagađenja zraka. Naravno, voda nije za piće, pa ni za pranje zubiju osobama koje dođu iz zemalja višeg higijenskog standarda pa smo sa zadovoljstvom komentirale našu vodu, hranu, zrak, komunalnu uređenost… U indonežanskoj prehrani dominira riža, od doručka pa dalje, koju uzimaju i kad mogu birati druge namirnice. Sveučilište svakom zaposleniku osigurava dva kg riže mjesečno ako je samac, odnosno tri kg riže ako živi u zajednici. Veliki su ljubitelji pržene hrane („goreng“), a bez obzira na obilje egzotičnog voća, stekle smo dojam da ga baš puno ne konzumiraju. Na sveučilištu se provodi politika nulte tolerancije na droge pa se sve studente bez najave testira na droge dva puta godišnje te se pozitivni studenti izbacuju sa studija. Studenti nose svojevrsne uniforme, pa se po boji odjeće odmah prepoznaje o kojem se fakultetu radi, pa čak i o smjeru unutar pojedinih fakulteta.
Društveni dio boravka je ispunio i naš cilj kulturnog obogaćivanja. Domaćini su nam omogućili upoznavanje, ne samo dominantne muslimanske, nego i hindu i budističke kulture, te su nam organizirali tečaj izrade batika i izlete.
Našim kolegama sa splitskog sveučilišta preporučujemo ovu mobilnost. Kolege iz Semaranga su zainteresirane za suradnju te organiziraju vrlo bogat program mobilnosti, a zahvaljujući Sveučilištu u Splitu, vrata su nam širom otvorena.
Dian Nuswantoro University je veliko privatno sveučilište na kojem studira preko 17 000 studenata na šest fakulteta i tri lokacije u gradovima Semarang, Kediri i Lombok. Nakon srdačne dobrodošlice rektora prof. dr. Edi Noersasongko i prorektora prof. dr. Pulung Nurtantio Andono, upoznale smo se s ostalim prorektorima i dekanima s UDINUS-a. Naši glavni domaćini bili su dekanica Fakulteta zdravstvenih znanosti Enny Rachmani i voditelj Ureda za međunarodnu suradnju dr. Ir. Dwi Eko Waluyo koji su za nas pripremili sadržajan boravak na glavnoj lokaciji sveučilišta u Semarangu.
Kako je upravo započinjala nova akademska godina na UDINUSU, sveučilište je nizom aktivnosti svečano obilježilo početak nastave te su nas uključili u sva događanja. Održale smo nekoliko predavanja za koje su naši domaćini prethodno iskazali interes, iz područja kontrole zaraznih bolesti, promicanja zdravlja, zdravstvene pismenosti i tjelesne aktivnosti. Zaposlenicima i studentima predstavile smo Sveučilište u Splitu te Medicinski fakultet, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Kineziološki fakultet i Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Kako smo nenajavljeno zamoljene da predstavimo i prirodne ljepote naše domovine, na licu mjesta smo pripremile prezentaciju pomažući se pritom materijalima Turističke zajednice Hrvatske. Surađivale smo sa studentskom organizacijom Kampus Bunda i pratile ih u njihovom radu u zajednici te smo zajedno održali radionice u izvanfakultetskim prostorima (slično našim gradskim kotarima). Na tim radionicama se majke intenzivno educiraju o zaštiti vlastitog zdravlja i zaštiti zdravlja djece, a njihov dolazak i sudjelovanje se potiče nagradama; hranom, bonovima i slično. Sa studentima i građanima smo vježbale po programu osmišljenom od kolega s tamošnjeg Kineziološkog fakulteta, također u zajednici. Izlagale smo na skupu „Green&Safety Campus“ organiziranom od strane Fakulteta zdravstvenih znanosti. Bilo nam je zanimljivo nastupiti i u televizijskom talk show programu i odgovarati na brojna pitanja vezana uz struku, Split, Sveučilište, Erasmus program na UNIST… Posjetile smo i netom otvoreni Medicinski fakultet. Tijekom sastanaka s kolegama s fakulteta, međusobno smo se predstavili vezano uz stručne i istraživačke interese te razgovarali o mogućim zajedničkim aktivnostima. Također smo izmijenili iskustva iz problematike vodećih javnozdravstvenih problema koji ne poznaju granice među državama i koji jednako prijete ugrozi zdravlja populacije. Prezentirale smo našu praksu i organizaciju rada koja je domaćinima bila korisna jer, koliko god između sebe na poslu diskutirali da možemo puno bolje (i trebamo tome težiti!), mi se s puno toga možemo pohvaliti.
Bilo nam je drago što smo odmah pozvane kao predavačice na međunarodni skup iz javnog zdravstva ISWOPHA 2023 koji se održao krajem rujna. Kako je praktički bilo nemoguće u tako kratkom roku opet doći u jugoistočnu Aziju, predavanja smo održale iz Splita preko Zoom-a u ranim jutarnjim satima po našem vremenu.
Da, velika je udaljenost između Hrvatske i Indonezije, 6 vremenskih zona i oko 11 000 kilometara. Naše putovanje u svakom smjeru trajalo je više od 27 sati preko pet aerodroma. Međutim, boravak u jednoj od najmnogoljudnijih zemalja svijeta, koja je domicilna za različite egzotične zarazne bolesti o kojima samo čitamo u knjigama iz tropske medicine, pokazao se korisnim i sa stručne strane. O mjerama prevencije sada je životnije educirati naše pacijente u epidemiološkoj ambulanti i studente medicine na kolegiju Medicina putnika. Primjerice, vidjeli smo nekoliko bolesnika s poliomijelitisom koji, zahvaljujući našem kalendaru imunizacije, do sada nismo vidjele u Hrvatskoj. A dengue fever, chikungunya i zika su indonežanska realnost.
Kao i kaotičan, gust promet koji nas je šokirao. Semarang i Yogyakarta (site visit) su višemilijunski gradovi u kojima kao da ne postoje prometne trake jer se u njih ugura onoliko vozila koliko fizički može stati. Nevjerojatan je broj motora u prometu na kojima se ponekad voze čitave obitelji (čak i majke s bebama u naručju!). Većina vozača nosi masku na licu, ne zbog COVID-19, nego ispušnih plinova i velikog zagađenja zraka. Naravno, voda nije za piće, pa ni za pranje zubiju osobama koje dođu iz zemalja višeg higijenskog standarda pa smo sa zadovoljstvom komentirale našu vodu, hranu, zrak, komunalnu uređenost… U indonežanskoj prehrani dominira riža, od doručka pa dalje, koju uzimaju i kad mogu birati druge namirnice. Sveučilište svakom zaposleniku osigurava dva kg riže mjesečno ako je samac, odnosno tri kg riže ako živi u zajednici. Veliki su ljubitelji pržene hrane („goreng“), a bez obzira na obilje egzotičnog voća, stekle smo dojam da ga baš puno ne konzumiraju. Na sveučilištu se provodi politika nulte tolerancije na droge pa se sve studente bez najave testira na droge dva puta godišnje te se pozitivni studenti izbacuju sa studija. Studenti nose svojevrsne uniforme, pa se po boji odjeće odmah prepoznaje o kojem se fakultetu radi, pa čak i o smjeru unutar pojedinih fakulteta.
Društveni dio boravka je ispunio i naš cilj kulturnog obogaćivanja. Domaćini su nam omogućili upoznavanje, ne samo dominantne muslimanske, nego i hindu i budističke kulture, te su nam organizirali tečaj izrade batika i izlete.
Našim kolegama sa splitskog sveučilišta preporučujemo ovu mobilnost. Kolege iz Semaranga su zainteresirane za suradnju te organiziraju vrlo bogat program mobilnosti, a zahvaljujući Sveučilištu u Splitu, vrata su nam širom otvorena.
Fotogalerija
