Mladi Omišanin, izv. prof. dr. sc. Ante Mandić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, ući će u povijest kao prvi znanstvenik s ovog fakulteta koji je uvršten na prestižnu Stanfordovu listu 2 posto najcitiranijih znanstvenika svijeta! Kuriozitet je i da profesor Mandić ima samo 37 godina, što ga svrstava među najmlađe znanstvenike koji su se našli na tom globalno priznatom popisu akademske izvrsnosti. Na ovoj listi se, podsjetimo, našlo 16 splitskih znanstvenika, čiji su radovi izazvali snažan međunarodni odjek.
Što se tiče Ante Mandića, njegov je znanstveni rad usmjeren na održivi turizam, otpornost destinacija i odnose između čovjeka i prirode. Malo je reći da nam u ovom trenutku baš takav profil znanstvenika treba. S profesorom Mandićem, koji će za sebe reći da je "100 posto domaći proizvod", razgovarali smo netom naklon što je sletio iz Brisela gdje je sudjelovao na panelu u Europskom parlamentu na temu razvoja održivih destinacija u EU. Posljednje dvije godine je dosta surađivao i s Ministarstvom turizma i sporta RH vezano za razvoj i prezentaciju pravilnika o Planovima upravljanja i Pravilnika o procjenama prihvatnih kapaciteta turističkim zajednicama.
Ništa nije došlo preko noći
- "Prevođenje" kompleksnih i često apstraktnih znanstvenih radova u konkretna rješenja, te podupiranje destinacija u rješavanju gorućih izazova povezanih s razvojem turizma, e to me posebno veseli i ispunjava - kaže nam ovaj top znanstvenik, kojemu ne manjka ni iskustva u privatnom sektoru. Uz to, ništa nije dobio na lijepe oči. Iz radničke je obitelji i zapravo se poprilično namučio da bi stigao tu gdje je, u svjetsku znanstvenu elitu. A trebalo je za to, a treba i danas, i po 12 sati rada dnevno...
U rodnom Omišu (gradu kojeg obožava i ne pada mu na pamet iseliti se) završio je Srednju turističku školu, jer je već tada znao da ga zanima turizam. Logičan put nakon toga bio je studij Ekonomije, odnosno Turizma i hotelijerstva na Ekonomskom fakultetu u Splitu.
- Tada sam planirao kako ću raditi u velikom hotelu, a na diplomskom studiju sam shvatio da me zanima znanost, posebno upravljanje razvojem turizma i destinacijski menadžment. Međutim, ispalo je da sam nakon diplome radio u privatnom sektoru i pokrenuo vlastitu turističku agenciju s tadašnjom zaručnicom, sada suprugom.
Dvije godine nakon toga sam upisao postdiplomski doktorski studij. Studij sam sam platio oko 90 000 kuna. Za to sam često radio dva posla i trebao potporu roditelja da bi mogao pokriti troškove. Doktorirao sam u roku dvije godine i 11 mjeseci. Nakon toga sam se zaposlio na EFST kao viši asistent, pa docent. U statusu docenta sam proveo pet godina, unatoč tome što sam već nakon dvije i pol godine imao trostruke uvjete za napredovanje. U listopadu prošle godine sam izabran u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora. Sada u ovom trenutku već imam višestruko potrebne uvjete za napredovanje u sljedeći status redovnog profesora, međutim trebam čekati da prođe pet godina - ispričao nam je Mandić svoj poprilično dinamičan akademski put.
Najteže u svemu, napominje, bit će mu napisati izvještaj za napredovanje kada za to dođe trenutak.
- Međutim, sve u svemu, trenutno uživam u poziciji izvanrednog profesora jer znam da je zaslužena. Rad i rezultat koji ostvarite vlastitim radom je nešto što vam nitko ne može zanijekati. Sve ostalo je prolazno - govori nam.
Uvršteni ste među 2 posto najcitiranijih znanstvenika na svijetu. Koliko Vam znači to priznanje?
- Puno. To je jedno od rijetkih objektivnih mjerila znanstveno uspjeha na globalnoj razini. Već nekoliko godina moj rad se intenzivno pozicionira u području politika održivog razvoja turizma, destinacijskog planiranja, prirodnih resursa. U svom radu inzistiram na sistemskom pristupu koji uvijek podrazumijeva sagledavanje fenomena u interakciji sa drugim elementima okoline, te snažnim implikacijama za donosioce strateških odluka. Kao i svakom znanstveniku, drago mi je vidjeti da su moji radovi dobro prihvaćeni i citirani. Znanost u turizmu u Hrvatskoj ima dobru putanju razvoja i nije počela sa mnom. Imamo nekolicinu znanstvenika koji rade jako dobar posao. Od kolega koji se dosta duže bave znanošću od mene, a čiji rad može poslužiti kao inspiracija, posebno bih izdvojio prof. Lidiju Petrić, moju mentoricu i najbližu suradnicu od koje sam puno naučio i kontinuirano učim, te kolegu prof. Josip Mikulić, koji je posljednjih nekoliko godina, među ostalim, pisao jako dobre radove na goruću temu priuštivog stanovanja i turizma.
Na čemu trenutno radite?
- Posljednjih nekoliko godina sam navikao raditi na više projekata i radova istovremeno. To je i dio današnje znanstvene kulture koja naglasak stavlja na visoku razinu produktivnosti i kvalitete, što se ogleda u objavama u visoko rangiranim znanstvenim časopisima. Prije nekoliko dana sam službeno primljen u statusu gostujućeg znanstvenika na SC Johnson College of Business, Cornell University u SAD-u. Radi se o jednom od najboljih sveučilišta u svijetu, na kojemu ću sljedeće dvije godine voditi istraživački projekt u području destinacijskog menadžmenta. Te me iskreno veseli.
Imate i zanimljivu suradnju s kolegicama sa Sveučilišta u Dubrovniku i australskim Sveučilištem Queensland.
- Da, zajednički provodimo istraživanje vezano odnos djece i turizma koristeći niz neuromarketinških tehnika. Radi se o eksperimentalnim pionirskim istraživanjima koja su svoj put pronašla do najboljih međunarodnih časopisa. Kod ovog istraživanja mi je posebno drago što se naglasak stavlja na društvenu promjenu. Ukoliko dovoljno razumijemo mehanizme putem kojih turizam utječe na djecu koje žive u destinaciji, možemo kreirati ciljane intervencije poput edukacije, jačanja kapaciteta, razvoja javnih sadržaja i slično.
Hrvatska se već godinama oslanja na male iznajmljivače kao važan dio turističke ponude. Kako tumačite aktualnu poreznu presiju na taj segment?
- Smještaj u obiteljskom domaćinstvu je bitan segment hrvatske turističke ponudu. Izvjesno je da će tako ostati i u budućnosti. Trenutne promjene poreznog tretmana ne bismo trebali gledati kao poreznu presiju, već kao pokušaj države da uvede ravnotežu u sustav koji je izmakao kontroli. To je prirodna dinamika razvoja. Tržište u turizmu je najbliže nečemu što bismo nazvali tržištem savršene konkurencije. Prilično je jednostavno ući i izići s tog tržišta. Potrebno je samo registrirati ili odjaviti apartman i to je to.
Može li to dugoročno promijeniti strukturu smještaja u Dalmaciji?
- Vjerujem da se u narednih nekoliko godina neće dogoditi značajnije promjere u strukturi smještaja, posebno na području Dalmacije. U konačnici, potrebno se i zapitati kakvu strukturu smještaja uopće želimo, kakva je idealna struktura za Dalmaciju... Ne trebamo zaboraviti da promjere u strukturi odražavaju dinamiku investiranja privatnog sektora.
Dakle postoji čitav niz faktora koji se treba poklopiti i pokrenuti pametnim javnim politikama da bismo postigli jedan takav cilj. Jedinice lokalne uprave i samouprave i županije imaju potrebne alate da upravljaju razvojem turizma, uključujući i strukturom smještaja, donošenjem novog Zakona o turizmu i pratećih pravilnika. U narednih nekoliko godina bismo trebali vidjeti koliko su destinacije prešle sa retorike na konkretne akcije.
Hoćemo li, prema Vašoj procjeni, dogodine imati manje turista u Splitu s obzirom na veliki rast cijena te galopirajuću inflaciju?
- Vjerojatno ne. Rast je jedna od konstanta u turizmu, posljedica populacijskih kretanja i otkrivanja novih destinacija, uključujući i Split. Na žalost grad ne može utjecati na rast cijena i inflaciju direktno, već može isključivo motivirati pružatelje usluga da ne dižu cijenu ukoliko to ne prati ulaganje u rast kvalitete. Međutim, ono na što se može utjecati je percepcija potrošača. Zato je potrebna jasna strategije i financijska sredstava kako bi se implementirale mjere. Primjerice, nema smisla uvjeravati ljude u dnevniku da Split nije skupa destinacija, ukoliko imamo na stotine videa na Tiktoku u kojima se posjetitelji žale na visoke cijene i eventualnu nižu kvalitetu usluge. Potrebno je sa tržištem komunicirati ključne snage brenda Splita, i zašto ga vrijedi posjetiti i eventualno platiti više. Primjerice, trenutna priča vezano za brendiranje Dalmatinske marende od strane županijske Turističke zajednice je jako dobar primjer kako možemo iskoristiti tradicionalnu gastronomiju kao temelj razvoja inovativnih doživljaja, te utjecati pozitivno na iskustvo gosta u destinaciji.
Što Splitu nedostaje da bi postao primjer pametnog i održivog urbanog turizma na Mediteranu?
- Vizija i hrabrost. Split zaslužuje više i bolje. Split ne treba strateške dokumente koji recikliraju stare ideje i nude marginalni napredak. Split treba viziju razvoja turizma za sljedećih 20 godina i kontinuitet javnih politika kako bi se ta vizija provela.
Čestitari
Inače, s profesorom Mandićem smo porazgovarali u kafiću Ekonomskog fakulteta nakon povratka sa službenog puta. Mnogi su mu tijekom razgovora prišli i stisli ruku čestitajući na priznanju. I kolege i studenti.
- Zanimljivo, prilično sam zahtjevan i strog profesor, a studenti mi daju dobre ocjene - kazao nam je Mandić.
Osim na Ekonomskom fakultetu, ovaj oženjeni mladi čovjek i otac dvoje djece - Klare i Mate, predaje i na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku i to kolegij Politika razvoja turizma.
Kaže nam da je generalno zadovoljan novom generacijom studenata.
- Volim rad sa studentima. Nekada malo više, nekada manje. To znatno ovisi od grupe do grupe, ali i o tome kako se ja osjećam i koliko imam drugih obveza. U konačnici svi smo ljudi. Rad sa studentima dobro dođe i kao prilika za testirati određene stavove, ispitati njihova mišljenja. Ponekad bih volio da su više kritično nastrojeni, a manje samouvjereni. Pretjerana samouvjerenost u tim godinama, na žalost, često se pokazuje kao znak nedovoljno razumijevanja tematike i nedostatak samokritičnosti. Međutim mislim da je to generalno problem današnjih generacija - elaborira nam ovaj mladi profesor.
Kaže i kako studenti često zaboravljaju da je studiranje proces u kojemu se znanja nadograđuju. Ipak je to generacija navikla na instant rješenja.
- Razlika između studenata nekad i danas je jako velika s aspekta pristupa učenju, ali i ponašanju u dvorani i izvan nje. U konačnici znatno su se promijenile i društvene norme, obrasci i pravila ponašanja - tvrdi profesor Mandić, čija priča može biti itekako inspirativna za one s druge strane katedre.
Što najviše pamtite iz svojih studentskih dana?
- Na prijediplomskom studiju naviše pamtim stres oko Matematike 1. U srednjoj turističkoj školi nismo imali derivacije i integrale i trebalo mi je vremena da to nadoknadim. Istovremeno, nekoliko prijatelja iz MIOCa je zadatke rješavalo prilično lako.
Na diplomskom studiju sam uživao. Imali smo puno više kolegija koji se bave temama iz turizma, puno više vremena za druženje i izlaske. Tu najviše pamtim dobru atmosferu u grupi i provod s prijateljima.
Kako motivirate mlade da ostanu u Hrvatskoj i da u turizmu vide priliku za profesionalni razvoj, a ne samo sezonski posao?
- Na svojim kolegijima nastojim kritički pristupati razvoju turizma. To ne znači demonizirati djelatnost, već objektivno sagledati njene pozitivne i negativne učinke kako bi mogli pokušati popraviti ono što nije dobro i dodatno razviti ono što je dobro.
Rad u turizmu bi trebao biti poziv, potencijalno dobra karijera, međutim ne nužno rješenje za sve. Činjenica je da je turizam izrazito sezonskog karaktera i da dobar broj ljudi koji su zaposleni u turizmu radi sezonski. Čak i u slučajevima kada primate plaću svih 12 mjeseci, opet imate situaciju da ste barem nekoliko mjeseci slobodni. Plaća u "slobodnim mjesecima" danas dođe kao osiguranje poslodavaca da će sljedeću sezonu imati dobro radnu snagu.
Dok je za neke to super, nisam siguran da je to dobro za društvo u cjelini. U konačnici imamo i znanstvene studije koje pokazuju negativnu vezu između ovisnosti o razvoju turizma i razvoju društvenog kapitala, posebno kroz prizmu obrazovanja. Tu bismo mogli nadodati i ciljeve u životu. Zadovoljavanje s onim što si možete priuštiti; nedostatak ciljeva, želje, potrebe da se doprinese razvoju društva...
Snimio Jakov Prkić/Cropix
