Danira Matijaca o umjetnoj inteligenciji u visokoj obrazovanju: Hoćemo li izgubiti kontrolu ili posao?

Piše Danira Matijaca

U posljednjih pet godina digitalna transformacija visokog obrazovanja nevjerojatno se ubrzava. Ono što je započelo kao nužnost, prelazak na online nastavu, preraslo je u preobrazbu za koju se nekima čini kao da izmiče kontroli. Naime, ne može se ignorirati podatak da je, primjerice u Australiji, tijekom 2020. izgubljeno više od 17.000 sveučilišnih radnih mjesta, ili 13 posto radne snage. Taj je broj nastavio rasti kroz 2021. i 2022. godinu, dok su sveučilišta provodila restrukturiranja i smanjivala broj djelatnika. U međuvremenu, umjetna inteligencija i generativni AI alati postali su uobičajeni dio prijenosa informacija u sustavu akademskog obrazovanja.

Što o svemu misle sveučilišni nastavnici?

Istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Societies donosi iznenađujuće rezultate. Nastavnici, čini se, ne strahuju toliko od gubitka posla, koliko od gubitka kontrole. Prosječna ocjena očekivanja da će AI zamijeniti sveučilišne nastavnike u sljedećih pet godina iznosi 1.24 na skali od 0 do 4, dok strah da će korištenje AI-ja izmaknuti kontroli prosječno iznosi 1.81. No, potrebno je naglasiti da su obje prosječne vrijednosti manje od 2, odnosno ispod neutralne razine. Analizom literature objavljene u posljednjih pet godina može se uočiti fascinantna evolucija akademskog diskursa.
U prvoj fazi, tzv. Eri tehnološkog usvajanja, od 2021. do 2022., nastavnici su bili percipirani kao “korisnici” novih alata, fokusirani na implementaciju platformi za online učenje, automatizaciju administracije i podršku studentima u digitalnim okruženjima. Ključne riječi bile su “učinkovitost”, “automatizacija” i “digitalna transformacija”. Uslijedila je Era etičkih izazova (2023. - 2024.), nakon što je u studenome 2022. svekolikoj javnosti postala dostupna za konverzaciju platforma umjetne inteligencije, poznatija kao ChatGPT. Nastavnici su postali posrednici između ljudskog učenja i umjetne inteligencije. Pojmovi poput “akademski integritet”, “etika”, “procjena” i “odgovornost” postali su središnji. Uloga nastavnika više nije bila samo primijeniti alate, već interpretirati njihov utjecaj na učenje, pravednost i kvalitetu. I naposljetku, od 2025., evo nas u Eri dizajna i mentorstva!

Nastavnici prestaju biti pasivni korisnici tehnologije i arhitekti AI podržanih obrazovnih sustava, aktivni kreatori kurikuluma i etičkih standarda te mentori koji osiguravaju da AI služi uključivom i humanističkom obrazovanju. Tradicionalna slika nastavnika kao pružatelja informacija ustupila je mjesto novoj - oni su danas pozvani biti dizajneri novih obrazovnih okruženja.
“U AI podržanim ekosustavima, informacije su sveprisutne i trenutno dostupne - zadatak nastavnika više nije prenositi znanje, već ga pročišćavati, kontekstualizirati i humanizirati”, zaključuju autori studije.

Što se događa iza zatvorenih vrata sveučilišta?

Paralelno s tehnološkom revolucijom, sveučilišta provode tihe organizacijske eksperimente koji bi mogli redefinirati budućnost akademskog obrazovanja. Francuska IT akademija “42”, koja se provodi na 54 kampusa u više od 30 država, nudi radikalnu alternativu: sveučilište bez ijednog nastavnika.
Studenti između 18 i 30 godina uče isključivo kroz peer-to-peer model, rješavajući zadatke uz online dostupne resurse i brze internetske veze. Nakon 3-5 godina, dobivaju certifikat i poslove u vodećim tehnološkim tvrtkama. Već 1958. godine, bihevioralni psiholog B.F. Skinner predložio je “strojeve za podučavanje” koji bi mogli podučavati sve što se uči u osnovnim i srednjim školama, pa čak i na fakultetima. Današnji generativni AI alati približili su tu viziju stvarnosti, nudeći visoko responzivni i individualizirani model učenja. Međutim, treba uzeti u obzir da alat koji je osmišljen da pruži odgovor “pošto-poto”, u nedostatku pouzdanog izvora informacije ili zbog uvijek mogućih pogrešaka u logičkim procesima, od kojih nisu izuzeti ni ljudi, može, baš kao i čovjek, izmišljati odgovore i griješiti.

“Stroj nikada neće biti čovjek jer može ostati bez izvora napajanja ili se inficirati elektroničkim virusom,” upozoravaju autori studije objavljene u IEEE Transactions on Technology and Society te zaključuju: “U najboljem slučaju, stroj je imitacija. U najgorem, duboki fake”.
Kako god, poželjno bi bilo koordinirano djelovanje na trima razinama: političkoj, sveučilišnoj i znanstveno-didaktičkoj. Vlade bi trebale razviti nacionalne strategije digitalne prilagodbe nastavnika, integrirati digitalne kompetencije u sustave akreditacije i financiranja te osigurati međunarodnu suradnju između ministarstava obrazovanja, digitalizacije i rada. Od sveučilišta se očekuje da primijene strategije usmjerene na razvoj digitalnih kompetencija nastavnika, osmisle etičke kodekse za odgovorno korištenje AI alata, prate razinu digitalnog stresa i emocionalno stanje akademskog osoblja te uključe nastavnike u dizajniranje AI podržanih programa.

Nadalje, na znanstveno-didaktičkoj razini potrebno je razvijati teorijske okvire za interakciju “student - AI - nastavnik”, preispitati koncepte autorstva i akademskog integriteta u doba generativnog AI-ja te sudjelovati u razvoju međunarodnih standarda digitalne didaktike (7). Budućnost obrazovanja neće se temeljiti na zamjeni nastavnika novim tehnologijama, već na osnaživanju nastavnika u provođenju inteligentne, etičke i održive transformacije učenja. Percepcije nastavnika nisu samo individualne psihološke reakcije, već signali koji pokazuju koliko su sveučilišta institucionalno pripremljena za usvajanje AI alata. Slabiji signali straha od zamjene nastavnika tehnologijama i jači signali o potrebi za većom kontrolom pokazuju da sveučilišta trebaju transformirati svoje politike upravljanja osobljem, s naglaskom na jačanje povjerenja, profesionalne otpornosti i stvaranja uvjeta za digitalnu prilagodbu.

Što slijedi?

Tek smo na početku razgovora o ovim pitanjima, a u vremenu kad operativna učinkovitost dominira institucionalnim prioritetima, moramo trajno imati na umu da ljudsko dostojanstvo nije predmet rasprave. AI će nesumnjivo postati sve prisutniji u učionicama, laboratorijima i virtualnim prostorima učenja. Ali hoće li služiti kao partner nastavnicima ili kao konkurent - ovisi o odlukama koje donosimo danas. Ključno pitanje nije “hoće li AI alati zamijeniti nastavnike”, već: “Kako možemo osigurati da AI alati podrže kvalitetno obrazovanje uz očuvanje ljudskog dostojanstva i stručnosti?” U međuvremenu, hrvatska visoka učilišta traže nove načine ulaganja u digitalne tehnologije. Tako je u siječnju ove godine 13 hrvatskih fakulteta i instituta dobilo ukupno 5 milijuna eura bespovratnih sredstava u okviru poziva “Professionalization of Research Centers”, koji se provodi u sklopu projekta Digitalne, inovativne i zelene tehnologije - DIGIT.

Primjer Medicinskog fakulteta

Sveučilište u Splitu istaknulo se s tri fakulteta među dobitnicima: Medicinski fakultet, Kemijsko-tehnološki fakultet i Prirodoslovno-matematički fakultet, što čini gotovo četvrtinu svih dobitnika. Za razliku od klasičnih natječaja usmjerenih prvenstveno na nabavu opreme, ovaj poziv bio je fokusiran na jačanje upravljačkih, organizacijskih i financijskih kapaciteta istraživačkih centara, s posebnim naglaskom na profesionalizaciju upravljanja i kompetencije ljudi. Ovaj pristup odražava rastući konsenzus da uspješna digitalna transformacija, uključujući integraciju AI alata u visoko obrazovanje, ovisi ponajprije o spremnosti i podršci ljudskih resursa, što potvrđuju i istraživanja čiji rezultati jasno ukazuju na potrebu za koordiniranim djelovanjem na više razina upravljanja.
Zanimljivo je da se upravo na splitskom sveučilištu pojavljuju i prvi hrvatski iskoraci prema reguliranoj primjeni novih “pomoćnika” u znanstveno-nastavnim praksama i upravljanju digitalnom transformacijom.

Primjerice, Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta u Splitu, kao jedno od prvih visokih učilišta u RH, već je u studenome 2025. usvojilo Pravilnik o primjeni AI alata, utemeljen na najnovijim međunarodnim etičkim standardima o primjeni umjetne inteligencije.
Kako saznajemo od dekanice Medicinskog fakulteta u Splitu, prof. dr. sc. Renate Pecotić, digitalna transformacija od iznimne je važnosti za dugoročni razvoj medicinskih fakulteta, budući da unaprjeđuje učinkovitost njihova rada, jača konkurentsku poziciju i omogućava brže prilagođavanje suvremenim tehnološkim promjenama. U tom kontekstu, na tom je fakultetu nedavno osnovana i radna skupina koja će osmisliti strategiju digitalne transformacije prilagođenu specifičnim potrebama institucije, s posebnim naglaskom na razvoj digitalnih kompetencija i infrastrukture u skladu s nacionalnim razvojnim prioritetima.
Dakle, promjene su već tu i nezaustavljive. Dio smo razvojnog ciklusa kojem je putanju teško predviđati. Zaziranju i strahu od “onog što će biti” ne bi trebalo biti mjesta, jer i mi sami - “ljudi od danas” - ono smo što jesmo zahvaljujući znanstveno-tehnološkom vrtlogu kojem se ne može umaći. No, oprez, kontrola i pažljivo usvajanje novih etičkih standarda ono je o čemu akademska zajednica, ova “od danas” i ona “od sutra”, uvijek mora voditi računa. Ali, zar je to nešto novo?

Foto Jakov Prkić