Dnevnik čitateljice: Jenny je imala savršen brak, ali i tajnu koju suprugu nije rekla gotovo šest desetljeća

Piše Daria Vusić

Nakon 59 godina braka, dok zdravlje njezina supruga Bernarda slabi, a životi prijatelja vrte se oko unuka koje Jenny nikad nije imala, ona donosi neočekivanu odluku. Potajno se prijavljuje za sudjelovanje u popularnoj televizijskoj emisiji Britanski slastičar - i zakoračuje u svijet reflektora, kamera i neumoljivih vremenskih rokova.
U novootkrivenoj slobodi Jenny pronalazi uzbuđenje i osjećaj vlastite vrijednosti koji je gotovo zaboravila. No napetost natjecanja i iznenadna neovisnost počinju buditi uspomene koje je desetljećima brižno potiskivala. Čokoladni kolačići prizivaju u sjećanje tajanstveni zadatak. Ušećerene krafne podsjećaju na dobrotu neznanca. Jednostavan seljački kruh vraća je u trenutak koji joj je zauvijek promijenio život.
Dok joj zvijezda na kulinarskom nebu sve jače sjaji, Jenny se suočava s istinom koju je skrivala gotovo šezdeset godina - jedinom tajnom koju nikad nije podijelila s Bernardom. Tajnom koja prijeti uzdrmati same temelje njihova braka.

Slastičarsko natjecanje kao novi početak

Jenny Quinn je 77-godišnja žena koja voli peći kolače i ima divnog supruga Bernarda. Međutim, Jenny stalno razmišlja o tome kako u životu nije postigla ništa značajno. Nema diplomu, nema karijeru i nema djece. Bliži joj se 60. godišnjica braka sa suprugom, međutim, ona od početka njihove veze od njega skriva jednu veliku tajnu.
Broj se tajni povećava nakon što Jenny počne razmišljati o prijavi na slastičarsko natjecanje Britain Bakes (prema uzoru na The Great British Bake Off). Prijavljuje se bez njegova znanja i brzo napreduje, zahvaljujući svojem dugogodišnjem iskustvu pečenja kolača. Međutim, nakon što njezin suprug završi u bolnici zbog pada, ona odluči odustati od natjecanja. Na njegov nagovor i nagovor svoje prijateljice odlučuje se vratiti na natjecanje. Na kraju se u finalu natječe protiv svog dobrog prijatelja, a on osvaja nagradu.
Bernardova i Jennyna veza čini se vrlo sigurnom, stoga se čini neobično da Jenny taji nešto od Bernarda. Moram priznati da mi se ta činjenica nije u potpunosti uklapala u priču jer se činilo kao da joj je jedina svrha ta da omogući radnji da napreduje. Radnja je, međutim, vrlo laka za praćenje i ne nalikuje onome što bismo očekivali kad saznamo da se radi o slastičarskom natjecanju.

Tajna iz prošlosti

Uz to što je stvorila prijatelje (a i pratitelje) tijekom natjecanja, bila je prisiljena i suočiti se s posljedicama svoje dugogodišnje čuvane tajne. Tijekom cijelog natjecanja dobivamo uvid u Jennynu prošlost i saznajemo sve više o okolnostima koje okružuju traumatičan događaj iz njezine mladosti.
Također, jedan divan dodatak knjizi jesu informacije o posvojenim osobama tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Jennyna se tajna smješta u razdoblje koje se u Britaniji danas naziva erom prisilnih posvajanja. Od kasnih četrdesetih pa sve do sredine sedamdesetih neudane su majke slane u takozvane domove za majke i djecu, koje su vodile Katolička crkva, Anglikanska crkva i Armija spasa, i ondje bi im, pod pritiskom obitelji i institucija, djeca bila oduzeta i dana na posvojenje. Vrhunac te prakse bio je upravo šezdesetih, otprilike u vrijeme kad Jenny sa svojih šesnaest godina ostaje trudna. Ford nam daje više detalja na kraju knjige.

Međutim, upravo tu leži i moja najveća zamjerka. Ta se težina rastanka jednostavno ne osjeti dovoljno. Nedostajalo je malo više pozadine, malo više konteksta o tome kroz što je Jenny zapravo prošla i što je to značilo tisućama žena poput nje. Teško je hodati granicom između cozy i traumatične knjige i čini mi se da je Ford ostala negdje na sredini. Voljela bih da je otišla u jednom ili drugom smjeru; da je ili u potpunosti prigrlila toplinu i lakoću ili da se usudila zaroniti dublje u bol koja stoji iza Jennyne tajne.
Isto tako, voljela bih da smo dobili više informacija o njezinu sinu. Nakon što nas je cijela knjiga vodila prema tom susretu, on se dogodi vrlo tiho i vrlo brzo, a onda priča završi. Zanimalo me kako je izgledao njegov život, kako je izgledao njihov odnos nakon što su se upoznali i koliko im je vremena trebalo da postanu obitelj, ako su to uopće postali.

Recepti kao veza s prošlošću

Kao izvor recepata u ovoj knjizi Jenny koristi kuharicu koju je naslijedila od svoje bake. Velik sam obožavatelj zanimljivih recepata i trikova u kuhinji te sam imala tu sreću da sam od obje bake naslijedila mnoštvo njihovih recepata. Stoga smatram da, kad Jenny peče, ona zapravo razgovara sa svojim prethodnicama, ženama koje su dodavale bilješke i mijenjale recepte generacijama, a ta mi se ideja činila najtoplijim dijelom cijele priče. Upravo zato mislim da bi savršen dodatak knjizi bili pravi recepti; da su tiskani na kraju svakog poglavlja ili barem u dodatku, čitatelj bi mogao ispeći ono što Jenny peče i time postati još jedna karika u tom lancu. Šteta mi je što to nismo dobili jer knjiga koja se toliko oslanja na hranu kao na jezik gotovo je sama nudila tu mogućnost.

A kad smo već kod recepata, evo jedne zanimljivosti: recept zapravo ne možete "posjedovati". Popis sastojaka i osnovne upute smatraju se činjenicama, a činjenice nisu zaštićene autorskim pravom. Američki Ured za autorska prava izričito navodi da puki popis sastojaka nije podložan zaštiti, a slično načelo vrijedi i u većini drugih zemalja. Zaštićeno može biti samo ono kako je recept ispričan: uvodna priča, opisi, fotografije, osobni komentari (zato svi online recepti u zadnje vrijeme imaju dugu priču prije recepta - to je jedini način na koji autor može zaraditi novac). Drugim riječima, netko može legalno preuzeti recept vaše bake do zadnjeg grama, ali ne i rečenicu u kojoj objašnjavate zašto ga pečete svakog Božića. Ima nešto lijepo u tome jer recepti su, po samoj svojoj prirodi, stvoreni da se dijele. Gospođa Quinn bi se, mislim, složila.
Sve u svemu, Tajni recept gospođe Quinn knjiga je koju bih prije svega preporučila za jesensko čitanje uz vatru, deku i šalicu nečeg toplog. Ako joj pristupite očekujući dinamiku slastičarskog natjecanja, možda ćete biti razočarani: emisija je zapravo samo okvir, a knjiga se puno više bavi Jennynim unutarnjim svijetom. Nema puno napetosti oko toga tko ispada u sljedećoj epizodi ni tehničkih detalja pečenja koje bi netko očekivao. To nije mana, ali je nešto što vrijedi imati na umu prije nego što je uzmete u ruke.

Ako vam se svidjela atmosfera, preporučam i:
Bonnie Garmus, Lekcije iz kemije — kemičarka koja šezdesetih završi kao voditeljica TV emisije o kuhanju. Isti recept knjige (kuhanje kao paravan za nešto puno ozbiljnije), ali knjiga se ne ustručava zagristi. Vrlo pogodna za književne klubove zbog feminističkih tema kojima se bavi.
A za kuharicu:
Claudia Roden, Med — mediteranski recepti ispričani putem priča o ljudima od kojih ih je skupila; po duhu najbliža Jennynoj kuharici.