Zatvori
Sveučilište u Splitu podržava UN-ove ciljeve održivog razvoja
22.12.2023.
FESB Racing Team svojim motociklom ravnopravan sa svjetski poznatim moto ekipama na MotoGP stazi u Aragonu Galerija slika
fesb_racing__foto_fesb_racing_1.jpg fesb_racing__foto_fesb_racing_2.JPG fesb_racing__foto_fesb_racing_5.JPG

Ciljevi

  • Cilj 4
  • Cilj 9
Svake dvije godine, na poznatoj MotoGP stazi u Aragonu, na terenu koji uvelike nalikuje pustinji, i samo nekoliko dana nakon što na njoj borave velikani ovog sporta, organizira se utrka motocikala koje su dizajnirali i kompletno izradili studenti. Pravilnikom su propisane okvirne dimenzije i dopušteni motor, a sve ostalo je dano na slobodu mladim ljudima čiji je cilj inženjerski se približiti stvarnim kategorijama motocikala.

FESB Racing tim Sveučilišta u Splitu s pripremama svog motocikla FRM4 počeo je još 2022. godine. Na proljeće smo se uspješno registrirali, što ponekad i nije lak zadatak jer je broj timova ograničen, te krenuli s pripremama za veliku utrku. Osim utrka, bodove nosi svaki dio projektiranja proizvoda, pa je nakon nekoliko mjeseci trebalo predati dokumentaciju i koncept budućeg motocikla. Obrazložili su ciljeve i način na koji ih planiraju postići, a nakon toga je krenula faza projektiranja, pa izrada i testiranje i, nakon gotovo dvije godine rada, put u Španjolsku i utrka na stazi.

Izrada nacrta

Nakon gotovo 150 nacrta potpuno unikatnih komponenti, krenula je izrada. Puno je tu pomogao fakultet, FESB, jer kada se natjecanje približavalo, pokušavali smo izvući svaki dodatni bod, pa su prostori faksa postali naš drugi dom. Kada nismo bili u prostorima fakulteta, vjerojatno bismo u knjižnici učili za ispite ili boravili kod nekoga od sponzora i žicali izradu još jedne komponente. Pripreme su postale puno stresnije kada je prvotni vozač motora slomio nogu, samo deset dana prije natjecanja, pa nije uspio ni isprobati motor. Bili smo pomalo izgubljeni, ali u zadnji tren nam je pomogao Riteh racing tim, kolege iz Rijeke, koji se srećom ne natječu jer bi nam bili ozbiljna konkurencija. Njihov vozač nas je pratio i u posljednji tren spasio utrku.

Sam put je bio pomalo rutinski, teretni kombi s tri vozača koji se mijenjaju i putnički auto u koji smo nagurali petoricu. Zajedno smo vozili tih 2000 kilometara do Alcaniza, gradića pokraj staze u kojem smo noćili, puna dva dana. Treći dan, na stazi smo podignuli ključeve od boksa i počeli raspakiravati teretni kombi. Bio je to ozbiljan jer smo nosili svu opremu, alate i strojeve iz garaže na fakultetu, dosta rezervnih dijelova, police, stolove.. na pod smo postavili i tepih, a imali smo i mali frižider. Motor smo postavili na sredinu, okruženog panoima koji naglašavaju njegove najbitnije komponente i karakteristike. Nakon toga nalijepili smo naljepnice sponzora. Bili smo poprilično samopouzdani, očekivalo se da bismo mogli biti u najboljih deset timova, pa se nismo bojali tehničkog pregleda. Svejedno, iznenadilo nas je kada je motor prošao bez ikakvih primjedbi, to je bilo nešto novo na ovakvim natjecanjima.

’Muy bien, perfecto’

Sada smo imali višak vremena koji smo iskoristili za pripremu prezentacije projekta i inovacija pred sucima. Kada je idući dan prvi testni vozač sjeo na motor, postojala je doza nervoze... Procedura je da naprave nekoliko krugova na poligonu, porazgovaraju s timom, pa ovisno o osjećaju odu napraviti krug na cijeloj stazi. Organizator je imao problema s engleskim pa smo pantomimom uspjeli objasniti da je mjenjač “invertado” (obrnuti od uobičajenog), te je nakon toga testni krug mogao početi. Naš vozač nije radio pauzu, već je odmah nakon prvog slaloma otvorio gas, motor podignuo na stražnji kotač i odjurio na stazu. O motoru je rekao samo: “Muy bien, perfecto”, te nas pustio da počnemo s pripremama za sutrašnje dinamičke discipline: kočenje, gymkhana i ubrzanje. Navečer smo održali prezentaciju pred sucima, tema je bio projekt, kako smo proračunavali komponente, simulirali pogonski sklop, planirali sve procese, raspoređivali sredstva... zaradili smo prvo mjesto. Nije bilo puno vremena za slavlje, ali smo ipak napravili roštilj dok smo paralelno s vozačem učili stazu, smišljali taktike i dogovarali koje postavke ćemo koristiti za koju disciplinu. Trećeg dana natjecanja imali smo dvije vožnje za prve tri discipline, jedine za koje postoje dva pokušaja. Taktika je bila da prvi pokušaj igramo na sigurno, dobijemo bodove i vidimo gdje se nalazimo , pa drugi pokušamo izvući sve što motor ima u sebi. Prvi pokušaj je prošao dobro, znali smo da smo sigurno u najboljih 15 timova. Vozač je drugi put odvozio brže, bez ponavljanja manjih greški koje oduzmu bitne desetinke, te smo vjerovali da bi rezultat mogao biti puno bolji. Kada su predvečer izišli rezultati ubrzanja, nismo vidjeli naše ime i odmah nas je uhvatila panika da nas nisu diskvalificirali zbog tehnikalije koja se izgubila u pantomimi sa Španjolcima. Pogledali smo još jednom i ispalo je da smo i ovdje prvi, i to ne jedva, idući tim je za nama kasnio za gotovo pola sekunde. Na ostalim disciplinama imali smo sitne greške, ali dan smo završili na trećem mjestu.

Uz bok svjetskim timovima

Sada smo već i dokazali da možemo napraviti motor, mali tim od petnaest ljudi i samo nas sedam na natjecanju, protiv timova sponzoriranih velikanima motosporta poput Ducatija ili KTMa, koji broje stotinjak članova. Puno je značilo i kad su ti veći timovi došli vidjeti motor nakon što su izišli rezultati, nisu očekivali da će im očekivano mjesta uzeti relativno nepoznata ekipa iz Splita.

Ostali smo gotovo cijelu noć u boksu jer se motor pripremao za probne vožnje, trebalo je mijenjati prijenosni omjer za velike brzine i ravnice na cijeloj stazi, rastavio se i sastavio gotovo cijeli usis i ovjes, radili smo preinake na sjedalu kako bi bilo ergonomičnije, čak se i tokario dio lančanika s

brojem zubi koji bi prema izračunima korigiranim za stazu omogućio bolja vremena. Već nakon par sati motor je ponovn bio spreman za stazu. Ujutro smo stavili grijače guma i upalili motor kako bi došao na radnu temperaturu. To je bio poseban prizor, svi timovi ispred bokseva s motorima na kojima su vozači spremni krenuti. Dogovor s vozačem je bio da vidi kakav mu je osjećaj te da se vrati u boks da provjerimo gume, temperature i eventualno korigiramo na brzinu što se može i onda nastavi s vožnjom. Ostvarili smo 191 km/h i nove bodove. U kvalifikacijskoj utrci pravila su kao u probnim vožnjama, gleda se najbrži krug, a deset timova s najboljim vremenima ide u veliku utrku.

Play-off utrka

U prvom krugu već je bilo postavljeno odlično vrijeme, čak deveto, ali, nažalost, ulaskom u desni zavoj vozač je izgubio grip na prednjem kotaču i pao je. To se događa često u tom zavoju jer desna strana gume zbog slabijeg korištenja postane hladnija od lijeve i slabije se drži za cestu. Prvi krug je do kraja kvalifikacija bio tek 13. taman da ne upadnemo u glavnu utrku. Razočarani, ne i obeshrabreni, u pola sata smo kompletno popravili sve slomljene i iskrivljene stvari na motoru, te ušli u Play-off utrku. Vozač je startao prvi i zadržao poziciju nakon prvog zavoja. Samo prva tri motocikla idu u glavnu utrku. Na ekranu smo vidjeli da su odjednom svi pretekli naš motor i shvatili da je nešto pošlo po krivu. Ubrzo su nam javili za novi pad, da je vozač dobro i da motor možemo pokupiti u parc fermeu. Bio je u dijelovima, oplata prepolovljena, s jedne strane visi ekran, s druge crijevo usisa, pedale posve iskrivljene. Na kraju smo 14. od 80 timova, što je najbolji rezultat FESB Racinga i dokaz da se možemo nositi s najboljima.

Imali smo nevjerojatno dobar tim, složen savršen motor, ali u ovom sportu ponekad je sve u sreći. Veselimo se novoj generaciji studenata koja će nastaviti naš posao. Iskoristit ćemo naučeno i početi s razvojem idućeg motora, koji će se na istoj stazi natjecati u jesen 2025.

Piše: Luka Terihaj/Universitas
Foto: osobni album
Sve novostiSljedeća

Imate pitanje? Tu smo!