Piše Mila Puljiz Listeš
Dr. sc. Josip Guć zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje predaje kolegije iz područja filozofije odgoja. U središtu njegova znanstvenog interesa nalaze se etika, filozofija odgoja i bioetika, s posebnim naglaskom na pitanje moralnog obzira prema ne-ljudskim živim bićima. Dobitnik je Nagrade za znanost Sveučilišta u Splitu u kategoriji mladih znanstvenika. U svom radu nastoji povezati filozofsku analizu, društveni angažman i interdisciplinarni dijalog, osobito kroz djelovanje Centra za integrativnu bioetiku i manifestaciju Dani kulturne animaliSTike.
Predstavite nam se i opišite polje vašeg znanstvenog rada.
Radim na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje uglavnom predajem kolegije vezane uz filozofiju odgoja. Uz to se bavim bioetikom, posebice pitanjima moralnog obzira prema ne-ljudskim živim bićima. Moj istraživački interes kreće se na sjecištu etike, obrazovanja i odnosa čovjeka prema drugim oblicima života.
Zašto baš znanost? Kako ste se zainteresirali za bioetiku i filozofiju odgoja?
Još kao studenta osobito me zanimala etika. Budući da se ona najčešće fokusira na međuljudske odnose, provociralo me pitanje našeg odnosa prema ne-ljudskim živim bićima. Intuicija da ima nečega duboko pogrešnog u, primjerice, udaranju mačke nogom činila mi se prejakom da bi se ta tema jednostavno zaobišla u etici. U bioetiku me, dakle, dovela znatiželja, a ne neka osobita senzibilnost prema životinjama.
Kada se na fakultetu otvorila prilika za rad na toj problematici, iskoristio sam je. Tada sam upoznao Bruna Ćurka, koji me uveo u filozofiju odgoja. Riječ je o donedavno zanemarenoj temi praktičke filozofije, što je dodatno pobudilo moj interes. Rubna pitanja često se smatraju samorazumljivima, a samorazumljivost je gotovo smrtni grijeh filozofije i kritičke misli. Upravo me preispitivanje onoga što uzimamo zdravo za gotovo najviše motivira.
Što vam znači Nagrada za znanost Sveučilišta u Splitu?
Zahvalan sam na priznanju. Ono se u velikoj mjeri oslanja na mjerljive pokazatelje znanstvene produktivnosti, poput radova indeksiranih u bazama WoSCC i Scopus, uz uvažavanje kvalitete časopisa i autorskog doprinosa.
Općenito gledano, suvremena znanost u velikoj se mjeri oslanja na kvantitativne pokazatelje, što ima svojih prednosti, ali i ograničenja - osobito u humanističkim područjima poput filozofije, gdje je važnije dugotrajnije i cjelovitije promišljanje određenih problema. U tom sam pogledu uvjeren da u znanstvenoj zajednici postoje istraživači koji neovisno o opsegu objavljenih radova polučuju kvalitetnije znanstvene rezultate od mojih.
Osobno svoj dosadašnji rad doživljavam kao dio jednog procesa koji je još u razvoju, pa ga ne bih procjenjivao dok ne dobijem više povratnih informacija na njegov sadržaj.
Simpoziji i događanja
Što je integrativna bioetika?
Integrativna bioetika nastoji se vratiti širem razumijevanju bioetike kakvo su zagovarali njezin "otac" Van Rensselaer Potter i "naknadno otkriveni otac" Fritz Jahr. Zajedno gledano, oni su u bioetiku uključivali i suvremene medicinske probleme i pitanje moralnog obzira prema ne-ljudskim živim bićima. Integrativna bioetika teži dvostrukoj integraciji: predmetnoj (obuhvaća sav život, a ne samo ljudski) i perspektivnoj (uključuje različite znanstvene, ali i ne-znanstvene, primjerice umjetničke poglede). Ona je prije platforma za dijalog nego usko definirana disciplina.
U anglo-američkom kontekstu bioetika se često svodi na medicinsku etiku, čime se proizvoljno ograničava na jedan oblik života - ljudski. To je dio šire antropocentrične kulture u kojoj, kada govorimo o "kulturi života" ili "pravu na život", najčešće mislimo isključivo na život Homo sapiensa.
Kao voditelj Centra za integrativnu bioetiku, koje su glavne aktivnosti centra?
U početku smo organizirali brojna javna događanja, tribine, radionice, predavanja, no zbog ograničenih promotivnih kapaciteta često nismo postizali željeni odaziv. Stoga smo fokus preusmjerili na veće skupove, osobito simpozije, koji uključuju i znanstveno-popularne sadržaje.
Posebno je uspješan bio simpozij "Ne-ljudske životinje u filozofiji i kulturi", koji smo 2024. organizirali s Hrvatskim filozofskim društvom u sklopu Dani Frane Petrića. Okupio je 84 znanstvenika iz 18 zemalja. Već sedam godina organiziramo i Dane kulturne animaliSTike, skup koji raste iz godine u godinu.
Djeca trebaju oblikovati odrasle
Što su Dani kulturne animaliSTike?
Dani kulturne animaliSTike središnja su manifestacija Centra. Njome smo objediniti niz ranijih aktivnosti u godišnji znanstveno-popularni program, koji uključuje i simpozij i edukativne radionice s djecom. Moj je dojam da manifestacija ne raste samo kvantitativno, nego i kvalitativno.
Pojam kulturne animalistike skovao je Nikola Visković, pionir etičko-životinjske i pravno-životinjske problematike u Hrvatskoj te autor kapitalnog djela Životinja i čovjek. Budući da je riječ o Splićaninu i emeritusu našeg sveučilišta, nastavak njegova rada vidimo kao jednu od ključnih zadaća Centra. U tom nam je pogledu važna i njegova bogata bio-hemeroteka pohranjena u Centru.
"AnimaliSTika s velikim ST" simbolično stavlja Split u središte animalističkih rasprava. Svake godine u listopadu bavimo se različitim aspektima odnosa čovjeka i životinje, a jednu životinju stavljamo u fokus, povezujući je s lokalnim kulturnim "facama". Tako smo, primjerice, imali magarca i Tomu Bebića, psa i Miljenka Smoju, intervjue sa Suzanom Marjanić o mačkama i Dinkom Kovačićem o pticama.
O čemu govori vaša knjiga "Odgoj za životinje"?
Knjigu smo napisali Bruno Ćurko i ja. Spojili smo njegove interese za odgoj i moje za životinje. Podnaslov Razvoj kritičke misli i bioetičkog senzibiliteta najbolje opisuje sadržaj.
Željeli smo pokazati kako bioetički senzibilitet postoji kod djece, ali ga odrasli često suzbijaju - pritom gušeći i dječju i vlastitu sposobnost kritičkog mišljenja. Kada čujemo riječ "odgoj", obično mislimo na oblikovanje djece. Ova knjiga u velikoj mjeri govori o tome kako djeca trebaju oblikovati odrasle. Uključili smo i primjere s radionica s djecom i trudili se napisati je sažeto i u nešto opuštenijem stilu, kako bi zadržalo i znanstvenu ozbiljnost i bila pristupačna široj zainteresiranoj publici.
Izdvojite nam neke buduće planove?
Volio bih se više posvetiti filozofijama odgoja Johna Deweyja i Paula Freirea. Zbog Freirea sam počeo samostalno učiti portugalski, pa bih znanje tog jezika volio podići na višu razinu da mogu uspješnije čitati njegove tekstove u izvorniku. Dugoročno, volio bih napisati i jednu cjelovitu etičku knjigu.
U suradnji s Brunom Ćurkom i ostalim kolegama nastavljam razvijati Dane kulturne animaliSTike, a plan nam je svake godine uz simpozij objaviti i tematsku knjigu. Ove godine, povodom 150. obljetnice rođenja Vladimira Nazora i 20. obljetnice smrti berlinskog polarnog medvjeda Knuta, središnja tema bit će - medvjedi. Već prikupljamo radove za knjigu pod naslovom Bear in Mind.
Uz to, s Tomislavom Nedićem uređujem sveučilišni udžbenik o etici i pravu životinja, za koji vjerujem da bi mogao biti vrijedan doprinos našem akademskom prostoru.
Foto: Tom Dubravec/ Cropix
