Zatvori
Sveučilište u Splitu podržava UN-ove ciljeve održivog razvoja

Invazivni šimširov moljac osvojio je Europu – kako ga možemo zaustaviti?

Malen leptir podrijetlom iz istočne Azije u manje od dva desetljeća postao je ozbiljan problem diljem Europe. Šimširov moljac (Cydalima perspectalis) danas je jedna od prepoznatljivih invazivnih vrsta povezanih sa šimširom, biljkom koju često susrećemo u vrtovima, parkovima i drugim zelenim površinama. Njegove ličinke hrane se lišćem i korom šimšira, a snažan napad može dovesti do potpune defolijacije i, u konačnici, propadanja biljke.

U radu „Overview of invasion and control management options of Cydalima perspectalis (Lepidoptera, Crambidae)”, objavljenom 2025. godine u časopisu Šumarski list, Ana Romana Armanda i Mario Bjeliš sa Sveučilišta u Splitu analizirali su dosadašnje spoznaje o širenju ovog invazivnog štetnika te mogućnostima njegova otkrivanja, praćenja i suzbijanja.


Od istočne Azije do Hrvatske i Sjeverne Amerike


Šimširov moljac prirodno potječe iz istočne Azije. U Europi je prvi put zabilježen 2006. godine u Njemačkoj, nakon čega se vrlo brzo proširio. Prema podacima analiziranima u radu, izvan svog prirodnog područja rasprostranjenosti proširio se u 40 zemalja zapadnog Palearktika te dvije zemlje Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj je njegova prisutnost zabilježena 2012. godine.

Jedan od ključnih čimbenika njegova širenja upravo je čovjek. Međunarodna trgovina ukrasnim biljem omogućila je prijenos zaraženih biljaka na velike udaljenosti, dok su biološke karakteristike samog moljca, široka rasprostranjenost šimšira te povoljni klimatski uvjeti omogućili njegovo daljnje širenje i uspostavljanje populacija na novim područjima.

Ovaj primjer pokazuje koliko brzo globalna trgovina i kretanje biljnog materijala mogu pretvoriti lokalnu vrstu u problem kontinentalnih razmjera.


Kako otkriti štetnika prije nego što napravi veliku štetu?

Jedna od najvažnijih poruka istraživanja jest važnost pravodobnog otkrivanja i praćenja populacije. Šimširov moljac može se pratiti vizualnim pregledom biljaka, ali i različitim vrstama klopki i atraktanata. Takvo praćenje omogućuje utvrđivanje njegove prisutnosti, razdoblja leta, intenziteta zaraze i nastalih oštećenja.

Istraživanja su pokazala i da nisu sve klopke jednako učinkovite. Lijevkaste (unitrap) klopke mogu uloviti značajno više mužjaka od nekih drugih tipova klopki, dok se učinkovitost praćenja može povećati i pravilnim odabirom količine feromonskog mamca. U radu se navode rezultati prema kojima se količina od 3 do 6 mg feromona po klopci pokazala najučinkovitijom u usporedbi s ranije preporučivanom količinom od 1 mg.

Pravodobno praćenje nije samo način utvrđivanja prisutnosti štetnika. Ono omogućuje donošenje preciznijih odluka o tome kada i na koji način intervenirati, što je jedan od temelja učinkovitog i održivog upravljanja štetnicima.


Možemo li ga suzbijati uz manje oslanjanja na kemijske insekticide?

Posebna pozornost u radu posvećena je mogućnostima koje bi mogle smanjiti oslanjanje na konvencionalne kemijske metode. Pregledana istraživanja uključuju primjenu prirodnih neprijatelja šimširova moljca, entomopatogenih bakterija, gljiva i nematoda, botaničkih insekticida i eteričnih ulja te biotehničkih metoda. Neka od tih rješenja pokazuju vrlo obećavajuće rezultate, iako je za dio njih potrebno još istraživanja prije šire praktične primjene.

Zanimljiv primjer predstavlja metoda konfuzije odnosno ometanja parenja. Umjesto izravnog uništavanja kukaca, u okoliš se postavljaju feromoni koji mužjacima otežavaju pronalaženje ženki i time ometaju razmnožavanje populacije.


Jedno rješenje nije dovoljno

Glavna poruka rada nije da postoji jedna „čarobna“ metoda kojom se šimširov moljac može ukloniti. Upravo suprotno - učinkovito upravljanje ovom invazivnom vrstom zahtijeva integrirani pristup koji povezuje rano otkrivanje, kontinuirano praćenje, procjenu štete, preventivne mjere te odgovarajuće biološke, biotehničke i, kada je potrebno, kemijske metode.

Ekološki prihvatljivije metode pokazuju značajan potencijal, ali neke od njih još treba dodatno istražiti i učiniti dostupnijima za praktičnu primjenu. Istodobno se razvijaju nove biotehničke mogućnosti koje bi se u budućnosti mogle primjenjivati kako na manjim površinama tako i u većim programima suzbijanja invazivnih štetnika.

Brzina kojom je šimširov moljac osvojio nova područja pokazuje koliko invazivne vrste mogu biti izazovne za znanost i društvo. Zato će pravodobno otkrivanje novih žarišta, preciznije metode praćenja i razvoj učinkovitih, okolišno prihvatljivijih načina suzbijanja biti važni i u budućnosti.


Za one koje zanima više - poveznica na rad


Znanstveni rad:

Ana Romana Armanda i Mario Bjeliš (2025), Overview of invasion and control management options of Cydalima perspectalis (Lepidoptera, Crambidae), Šumarski list, 149 (1-2), 67-76.

Imate pitanje? Tu smo!