Tijekom posljednjih nekoliko godina za upis na prvu godinu studija hrvatska visoka učilišta nudila su oko 40 tisuća upisnih mjesta. Svih tih godina po završetku upisa ostajalo je oko 12 tisuća nepopunjenih mjesta. Slično se dogodilo i ove godine. Hrvatska visoka učilišta, na ukupno 1.380 studijskih programa, ponudila su 40,5 tisuća mjesta za upis na prvu godinu studija. U ljetnom upisnom roku popunjeno je 25,2 tisuća mjesta, a prema preliminarnim izvješćima u jesenskom moglo bi se upisati još oko pet tisuća studenata, što znači da će opet ostati oko deset tisuća nepopunjenih mjesta.
Premda je situacija nešto bolja nego prethodnih nekoliko godina, još uvijek se čini iznimno ozbiljnim pitanje što je dovelo do takve disproporcije između studijske ponude i potražnje na hrvatskom tržištu visokog obrazovanja. A na ovo pitanje nastavlja se još važnije pitanje - kako izaći iz postojeće situacije, odnosno kako uskladiti upisne brojke na jednoj i drugoj strani, rekao bih, jedne te iste medalje.
Uzroci
Odgovor na prvo pitanje relativno je jednostavan, a povezan je s demografskim trendom, s jedne strane, i trendom izgradnje studijskih kapaciteta i razvoja mreže visokog obrazovanja, s druge strane. Kada je riječ o demografskom trendu, na posljednjem popisu Hrvatska je izbrojala 3,9 milijuna stanovnika, što je oko 400 tisuća manje nego prije deset godina. Do sličnog zaključka se dolazi na temelju brojki o upisima u prvi razred osnovne, odnosno srednje škole, jednako kao i praćenjem broja maturanata. Vrlo je uvjerljiv podatak da je ove godine maturi pristupilo devet tisuća učenika manje nego prije deset godina. Stručnjaci su mišljenja da se postojeći demografski trend može očekivati i u budućnosti.Nasuprot demografskim kretanjima, broj visokih učilišta, studijskih programa i upisni kapaciteti kontinuirano rastu. Taj trend je započeo 1990-ih godina i po ocjeni mnogih imao je velikog smisla, posebice u odnosu na rast regionalnih sveučilišta, odnosno splitskog, riječkog i osječkog sveučilišta. Taj rast je pridonio da se relativno niska razina visokoobrazovanih u populaciji Hrvatske 1991. godine s tek 9,5% do 2021. poveća na 24,1%. Zanimljivo, premda se radi o značajnom porastu, Hrvatska još uvijek zaostaje za mnogim europskim zemljama, u kojima više od 40% populacije u dobi od 25 do 74 godine ima visoko obrazovanje.
Moguća rješenja
S obzirom da se demografski zaokret ne može dogoditi preko noći, ostaje razmotriti što se može učiniti na strani drugih čimbenika koji definiraju studijsku ponudu i potražnju. U prvom redu treba promisliti o mogućnosti da se privuče više maturanata, hrvatskih i inozemnih, na hrvatska visoka učilišta. Paralelno s prethodnim djelovanjem, kao ozbiljno se nameće pitanje racionalizacije mreže visokih učilišta i njenog usklađivanja sa stvarnim potrebama.Osobno sam mišljenja da je moguće i potrebno djelovati u oba pravca. Kada je riječ o povećanju upisnih brojki nužno bi bilo pronaći način da se više naših maturanata opredijeli za nastavak školovanja nakon završene srednje škole, ali i način na koji bi se povećao broj stranih studenata u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je nekoliko jako uspješnih studija, odnosno primjera, a jedan od takvih je i studij medicine na engleskom jeziku na splitskom Medicinskom fakultetu. Nikako ne bi trebalo bježati niti od pitanja racionalizacije mreže visokih učilišta te njihovu specijalizaciju i internacionalizaciju.
Kada govorimo o racionalizaciji i mogućim pravcima djelovanja, razmatra se mogućnost prilagodbe mreže studijskih programa i visokih učilišta. Smatram da bi prioritet moglo imati postupno smanjivanje broja sličnih studijskih programa, osobito onih koji se nude na više visokih učilišta. Na taj bi se način postigla veća koncentracija studenata na preostalim programima, čime bi se osigurala njihova održivost. Uz to bi se otvorila mogućnost podizanja kvalitete postojećih studija i nižih troškova njihova izvođenja. Slično su postupile i mnoge europske zemlje.
Nužna je prilagodba
Jedan od ključnih izazova s kojim se suočava hrvatski sustav visokog obrazovanja jest sve izraženiji nesklad između broja raspoloživih upisnih mjesta na visokim učilištima i stvarnog interesa maturanata za pojedine studijske programe. Ovaj problem otvara i niz pitanja koja se tiču učinkovitosti i kvalitete obrazovanja te dugoročnog razvoja društva.Nesrazmjer između upisnih kapaciteta i stvarnog interesa za studij u Hrvatskoj nije samo odraz demografskih kretanja, već i signal da je obrazovni sustav potrebno modernizirati i uskladiti s realnim potrebama društva i gospodarstva. Pravovremeno djelovanje ključno je za očuvanje kvalitete visokog obrazovanja i dugoročni razvoj zemlje.
Mogući pravci djelovanja uključuju racionalizaciju mreže visokog obrazovanja, specijalizaciju visokih učilišta na studijske programe s prepoznatom kvalitetom te internacionalizaciju studijskih programa, nastavnog kadra i studenata. Na taj način bi bilo moguće povećati učinkovitost sustava, smanjiti broj nepopunjenih mjesta i dugoročno osigurati kvalitetno visoko obrazovanje prilagođeno potrebama tržišta i društva. Primjeri iz EU zemalja pokazuju da kombinacija ovih mjera može biti uspješna i održiva strategija za jačanje hrvatskog visokoškolskog sustava i njegove prilagodbe novom vremenu.
Foto: Nikola Vilić/Cropix
