Piše Mila Puljiz Listeš
Spoj umjetnosti i znanosti rijetko se susreće u tolikoj mjeri kao u priči Brune Panžić, studentice iz Splita koja jednako strastveno svira klavir i rješava matematičke jednadžbe. Bruna je studentica pete godine Klavira u klasi prof. Jadranke Garin na Umjetničkoj akademiji u Splitu i treće godine Matematike, računalnog smjera na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Akademiju je upisala još u trećem razredu srednje škole kao nadarena kandidatkinja. Bruna njeguje i mnoge druge interese. U slobodno vrijeme vježba pilates, pleše klasične i latino plesove, a ljubav prema jezicima razvija od malih nogu pa tako aktivno govori engleski, talijanski, njemački i španjolski jezik, za koje posjeduje i međunarodne diplome. Kad ne svira ili ne uči, Bruna voli provozati motor, prošetati psa Rikija uz more ili otići s prijateljima van. A često ide i u HNK ili Hrvatski dom poslušati repertoar svojih kolega.
Kako si se odlučila istovremeno studirati Matematiku i Klavir?
Glazba i matematika dio su mene još od predškolskih dana i nikada nisam mogla zamisliti odreći se jednoga kako bih se posvetila samo drugome, tako da se taj spoj prirodno nastavio i na fakultetu. Glazbenu školu Josipa Hatzea upisala sam u 1. razredu osnovne škole. Iako sam uvijek bila jako znatiželjna i voljela sam učiti, htjela sam negdje pokazati svoje znanje i vještine pa su mi se otvorila sasvim nova vrata kad sam se počela natjecati. Od STEM predmeta natjecala sam se iz matematike, fizike, informatike, automatike i robotike na županijskim ili državnim razinama, a od klavirskih i komornih natjecanja išla sam na državna, regionalna i međunarodna natjecanja osvajajući prve i druge nagrade. Pohađala sam Centar izvrnosti iz matematike (kasnije i informatike) od samog osnutka i članica sam Hrvatskog matematičkog društva pa sudjelujem u raznim manifestacijama, poput Večeri matematike ili Festivala matematike. S druge strane, s klavirom sviram na brojnim seminarima tijekom cijele godine kod svjetski renomiranih pijanista (Ruben Dalibaltayan, Yuri Kot, Jadranka Garin, Kemal Gekić, Eugene Choi, Olga Cinkoburova samo su neki od njih), a prošle sam godine debitirala sa splitskim HNK-om svirajući Beethovenov Drugi
Dakle, ne samo da su matematika i klavir, već su znanost i umjetnost veliki dio mene i zahvalna sam svojim roditeljima koji su uložili puno ljubavi u mene i omogućili mi da slijedim svoje snove.
Što te najviše privlači u svakom od studija? Ima li ti posebno drago matematičko područje?
Kod matematike volim to što je egzaktna. Sve je precizirano i svaki drugi izbor riječi opisuje nešto sasvim drugo, što svjedoči suptilnosti matematičkog izraza i načina razmišljanja. Veseli me kad problem pred sobom mogu točno pretočiti u matematički zapis znajući razlog iza svake napisane linije. Najviše me raduje kad se naizgled čini da nešto nema ni početka ni kraja, ali se sve dubljim razmišljanjem odjednom jedan odgovor počne nizati za drugim. U tim se trenucima u meni razvija veliko poštovanje prema matematici jer imam osjećaj da niti ne rješavam zadatak, već otkrivam nešto tako tajanstveno i uzbudljivo, a posve logično.
Ista je stvar s glazbom. Ma koliko se ona nestalnom činila, ona je u interpretaciji svakog pojedinog izvođača egzaktna. Svaki muzičar u srcu ima drugačiju priču koju želi tonski naslikati pa je upravo svaki način na koji klavirist pritisne tipku namjeran i precizan i svaka druga boja tona slika potpuno drugu priču, jednako lijepu. Upravo zbog toga izdvojila bih matematičku analizu. Naravno, nisam ni upoznala sva polja matematike, ali iz dosadašnjeg iskustva rekla bih da je ona najljepše. Sinteza je brojnih predmeta i tek na njezinim satovima sav sadržaj s drugih kolegija dobiva puni smisao. Osobito mi je draga sama srž analize: svaki se složeni problem može svesti na svoj analogon u jednostavnijim prostorima i tu steći osjećaj za rješenje. Nakon toga samo sve treba poopćiti i dići na više dimenzije.
Kako uspijevaš uskladiti obaveze između dva fakulteta? Dobitnica si i Rektorove nagrade za izvrsnost?
Organizacija mi je ključ - ali i fleksibilnost kada stvari ne idu po planu. Na oba fakulteta održavam visok prosjek, a za izvrsnost rada, truda i uspjeha nagrađena sam i Rektorovom nagradom, a bila sam i sveučilišna stipendistica. Bitno mi je
raditi kvalitetno i s disciplinom, ali i ostati otvorena svojim drugim interesima. Volontiram na PMF-u u sklopu programa Vršnjačka potpora prenoseći svoje znanje i iskustvo studentima koji se suočavaju s poteškoćama u gradivu, a od 2. sam godine i demonstrator na PMF-u. Od ove sam godine uključena u dobrovoljan program pomaganja učenicima u pripremama za natjecanja i državnu maturu, ali i populariziranja matematike među onim najmlađima. Između ostalog, članica sam Studentskog zbora PMF-a i Fakultetskog vijeća.
Zanimljivo, iako su predavanja na fakultetima općenito zahtjevnija, kako zbog kompleksnosti gradiva tako i zbog blok-satova, čini mi se da sada imam više slobodnog vremena nego tijekom srednjoškolskih dana. Nekada je moj radni dan počinjao u 8 sati ujutro i završavao u 10 sati navečer, a tek bi onda uslijedil pisanje domaćih zadataka, učenje i vježbanje.
Naravno, beskrajno sam zahvalna svim svojim profesorima koji su imali razumijevanja za moje paralelno školovanje, kolizije s rasporedom i ispitnim rokovima i koji su zajedno sa mnom tražili najbolja rješenja.
Postoje li trenuci preopterećenosti i kako tada pronalaziš motivaciju?
Naravno. Postoje dani kada je raspored zgusnut, osobito u periodima koncerata i natjecanja kada ne znam odakle početi. Tada se sjetim zašto sve ovo radim - jer volim. Puno mi pomaže mentalni odmak: ako sam zasićena matematikom, prijeći ću na drugu stranu sobe i svirati nešto samo za dušu. Ako sam se pak presvirala i emocinalno se i inspiracijski ispraznila, mir ću pronaći među brojevima. Nevjerojatno je koliko su ove dvije, naizgled nepovezane struke, toliko komplementarne. Motivacija mi se stalno vraća jer me pokreće znatiželja i želja da ostvarim svoje potencijale.
Gdje se vidiš nakon studija - IT, glazba ili kombinacija?
Još uvijek nemam odgovor u kojem će se smjeru razvijati moj život jer nisam jedini čimbenik u toj jednadžbi. Ovisi i o ponudi i potražnji stručnjaka na tržištu rada te razvoja gospodarstva i društva, pogotovo otkad je u igru ušla i umjetna inteligencija. Hoće li mi ambicije dozvoliti da se nastavim baviti svime čime i do sada pa možda i usmjeriti sebe u neki potpuno novi ogranak ili ću karijeru morati prilagoditi na 2 ili manje kolosjeka, na meni je da odlučim do kraja studija. Imam samo jedan život da se ostvarim i ne želim donijeti nepromišljenu odluku, već dobro procijeniti kako izvući ono najbolje od svega. Ne želim da me karijera obuzme toliko da izgubim svoje Ja. Ma što odabrala, prioritet mi je ostati iskrena prema sebi i znati procijeniti okolnosti.
Ono što sam otkrila kroz prošle dvije godine, dok sam bila demonstrator studentima i dok sam radila kao korepetitor u solinskoj školi pjevanja Personare, jest da me neopisivo ispunjava rad s mladima. Volim im prenositi znanje, ali još više volim podijeliti s njima dio svoje strasti za učenjem i životom, biti ta koja će im pokazati da su sposobni za velike stvari i na tom im putu biti vodilja i podrška.
Od konkretnih područja rada, osim mentorstva, zanimaju me podatkovna znanosti i rudarenje podataka. Na njih gledam kao na prirodni nastavak moje ljubavi prema matematici, posebno analizi. U srcu, i jedno i drugo je vještina pronalaženja reda u kaosu. Volim postojećim algoritmima otkrivati nove, tražiti obrasce na naizgled nepostojećim mjestima i nadmašivati očekivanja.
Nadam se da ću biti koristan član društva jer planiram ostati u Hrvatskoj i ovim se putem stavljam na raspolaganje svome gradu i županiji spremna za poslovne suradnje.
Imaš li uzore i što bi poručila onima koji imaju brojne interese kao i ti?
Inspiriraju me ljudi koji se ne boje biti "više od jedne stvari", koji odbijaju biti ukalupljeni i stavljeni u pretijesnu kutiju. U glazbi su to umjetnici koji poštuju samu ljepotu glazbe prije svega ostaloga, zadržavaju autentičnost i hrabrost i usude se unijeti u nju dio svoje jedinstvene suštine, čak i kad se čini da tomu nije predviđeno mjesto. U znanosti me nadahnjuju žene koje neumoljivo pomiču granice, ali pritom nikada ne smanjuju intenzitet svojih ambicija niti se savijaju zbog tuđih očekivanja ili ustaljenih predodžbi.
Upravo zbog toga bih poručila svima koji poput mene, vole više područja: nemojte to skrivati niti se zbog toga osjećati manje usmjerenima. Nije nužno pa čak ni poželjno odabrati samo jednu stvar, isto kao i u životu. Svijet danas očajnički treba interdisciplinarne osobe - upravo one stvaraju nove ideje, otvaraju potpuno nove prostore djelovanja i pronalaze rješenja za koja nitko prije nije ni pomislio da su moguća.
Foto Privatni album, Božidar Vukičević/Cropix
