Mladi psiholog Juan Pablo iz Argentine uči jezik svojih predaka na Filozofskom fakultetu u Splitu i želi tu ostati

Piše Daria Vusić

Broj Hrvata u inozemstvu skoro je dosegnuo broj stanovnika Hrvatske, a s nama je svoju priču podijelio Juan Pablo Kovacevich, mladi psiholog čiji je pradjed napustio u Hrvatsku u potrazi za boljim životom.
Sada je Juan Pablo Kovacevich jedan od 55 stipendista čiji preci potječu iz Hrvatske, a trenutno polaže A2 razinu hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilištu u Splitu. Juan je, dakle, rođen u Argentini, a sada živi u Splitu i rado bi tu ostao.
Njegovi su se preci, poput mnogih Hvarana u to doba, bavili poljoprivredom, ribarstvom i odgajanjem petero djece. Nakon što je njihove urode zahvatila bolest, otišli su trbuhom za kruhom u Argentinu.

Juan Pablo je unuk Mihovila Marijana Kovačevića iz Starog Grada na Hvaru koji je 1906. godine s majkom Lukrecijom i sestrama otišao u Argentinu. Mihovilov otac, Juanov pradjed Ante Kovačević i njegiv stariji sin tamo su već otišli 1897. godine i smjestili se u gradu Santa Fe. Kad je Juanov otac Miguel imao oko 12 godina, Mihovil i njegova supruga Maria Tamagno preselili su se u Buenos Aires, gdje je i Juan rođen.

 

Časopisi iz veleposlanstva

Kao svoj prvi dodir s Hrvatskom (osim starih crno-bijeloh fotografija), Juan spominje časopise koje je njegov otac donio iz veleposlanstva. Prisjeća se kako je još kao dijete u tim časopisima vidio Jadransko more i kamene kuće. Bio je oduševljen. Još jedna od anegdota koju spominje jest koncert Gorana Bregovića na festivalu u Buenos Airesu. Juan se prisjeća kako je tada prvi puta čuo balkanske pjesme i odmah odlučio nazvati svog oca. "Ovo je glazba naših korijena", vikao je Juan ocu na telefon u jedan ujutro. Nakon nekog vremena, njegov otac i majka Argentinka sele se u Santa Fe i tamo započinju novi život. Juan smatra kako je u tom procesu selidbe njegov dio obitelji izgubio velik dio hrvatske baštine.

No kako je Juan po prirodi jako znatiželjan, to je dalo gorivo njegovim strastima: vožnji motora, sviranju gitare, poslovnom životu i na kraju - istraživanju Hrvatske.
Nikad nije odustao od istraživanja svojih hrvatskih korijena, pa je tako u jednom trenutku odlučio skupiti sve dokumente za dobitak hrvatskog državljanstva. U tom pothvatu test jezika bio mu je velik problem. Nakon ukinuća tog uvjeta za dobitak hrvatskog državljanstva u 2020. godini, ispunjava prijavu koja mu odmah biva odobrena. Međutim, zbog pandemije COVID-19 nije mogao posjetiti Hrvatsku do 2022. godine.
Te magične 2022. godine Juan prvi puta dodiruje hrvatsko tlo. Bilo je to upravo u Zagrebu. Juan navodi kako se (nakon nekog vremena) baš zaljubio u Zagreb, ali ipak je jedva čekao doći "na svoje", misleći na Hvar. Smatra kako mu je dobitak stipendije omogućio da provede veći dio vremena istražujući Hrvatsku i da se zaljubi u našu kulturu i običaje.

Kako potvrditi licenciju?

U tom silnom istraživanju o Hrvatskoj Juan nailazi na ponudu stipendije za potomke Hrvata. Prijavljuje se na stipendiju i dobiva je. To nas dovodi do 2024. godine, kada Juan u Centru za hrvatske studije u Splitu polaže A1 razinu hrvatskog jezika. Tijekom učenja jezika, Juan je učio i o kulturi i običajima. Isprva je u Hrvatskoj planirao ostati samo 4 mjeseca, pa se to kasnije pretvorilo u 6 mjeseci, pa je na kraju odlučio da želi tu provoditi barem jedan dio svog života (na primjer, 6 mjeseci u Argentini i 6 mjeseci u Hrvatskoj). Stoga trenutno istražuje načine za potvrđivanje licencije psihologa i psihoterapeuta u Hrvatskoj, a u međuvremenu sa svojim pacijentima radi remote.
- Predajem o anksioznosti i posttraumatskom stresnom poremećaju na Sveučilištu Favaloro u Buenos Airesu. Također, predajem o traumi i PTSP-u na školi Ductum, specijaliziranoj za terapije temeljene na dokazima, te održavam predavanja za Somow Cuerpo y Mente, koji su također specijalizirani za terapiju temeljenu na dokazima. Ondje predajem o tjelesno usmjerenim ponavljajućim ponašanjima i tikovima. Ovdje u Splitu razgovaram s voditeljicom Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Splitu, Katijom Kalebić Jakupčević, o mogućnosti održavanja predavanja za studente psihologije na engleskom jeziku - otkriva nam Juan.

Strastveni narodi

Što se tiče usporedbe Hrvata i Argentinaca, kaže da su oba naroda izrazito strastvena (posebice što se tiče navijačke kulture). Navodi kako volimo dijeliti i kultura ispijanja kave je ista u obje države. Međutim, smatra i da su Hrvati tradicionalniji od Argentinaca; ukočeniji smo, manje se grlimo i ljubimo. Argentinci su, prema njegovu mišljenju, puno otvoreniji i manje prostora daju predrasudama i stigmama. Međutim, navodi kako taj pristup posljedično dovodi do gubitka vrijednosti: u Hrvatskoj može bez problema ostaviti sve stvari na stolu u kafiću i vratiti se za pola sata i sve će stvari biti na svojem mjestu, ali u Argentini "njegove mu stvari nisu sigurne čak ni u vlastitim rukama". Međutim, Juan navodi kako, iako su Hrvati moralniji, i dalje postoji određena stigma oko mentalnog zdravlja, posebno oko traume koja je i dalje prisutna nakon Domovinskog rata.

Prilagodba

Kao jedan od glavnih savjeta za ljude koji imaju hrvatsko državljanstvo i žele se preseliti u Hrvatsku, Juan navodi: "Hrvatska se neće prilagoditi tebi, ti se moraš prilagoditi Hrvatskoj." Navodi kako Hrvati, posebice kad uzmemo našu povijest u obzir, zadržavaju svoju kulturu pripadanja - "mi protiv njih". Juan navodi kako bi zbog toga bilo dobro da novi doseljenici probaju naučiti barem osnove hrvatskog jezika. Naš razgovor zaključuje sa još jednim savjetom - nađite zajednicu, jer to je jako bitan dio razvoja govora i učenja o hrvatskoj kulturi i običajima. Upravo su prilagodba, učenje jezika i pripadnost zajednici temelj uspješnog života u Hrvatskoj, a stipendija koju je Juan dobio omogućila mu je upravo takav početak.

Kroz studiranje i svakodnevni život u Hrvatskoj dobio je priliku ne samo obrazovati se, nego i ponovno izgraditi vezu sa zemljom svojih predaka. Juan je stoga živi dokaz da stipendije nisu samo prilika za studiranje, već put povratka kući, povratka vlastitim korijenima i Hrvatskoj koja nikada nije prestala biti dom.

Privatne snimke