Sveučilišni sport

Hrvatski Jadran je najbolje svjetsko more za nautički turizam

More je onoga koji ga uživa

U petak je na Sveučilištu u Splitu održan "Students & Yachting Open Days", panel rasprava i sajam poslova u charter industriji. Panelisti su bili: prof. dr. sc. Pero Vidan - dekan Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Domagoj Milišić, direktor chartertvrtke Croatia Yachting, Ivan Kljaković-Gašpić, hrvatski jedriličarski olimpijac, Marko Rogošić, voditelj prodaje u Euromarine charteru, Filip Miroić, student te doc. dr. sc. Luka Pezelj - moderator.

Događanje je otvorio prof. dr. sc. Zoran Đogaš, prorektor za međunarodnu suradnju i suradnju s lokalnom zajednicom koji je tom prilikom naglasio važnost maritimne kulture za Sveučilište, ali i punopravno članstvo u alijansi Europskog sveučilišta mora, odnosno izlazak Sveučiliša u Splitu na gotovo sva europska mora. 

Panel je započeo prof. dr. sc. Pero Vidan - dekan Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu zaključivši da je hrvatski pomorac zlatni standard svjetskog pomorstva.

Sat vremena u punoj dvorani splitskogh PMF-a, prošlo je u trenu, a razgovor je plovio punim jedrima;

Je li yach charter industrija zlatni standard u charter industriji?

Domagoj MIlišić: trenutno da, govorimo li o yachting charteru. Hrvatska drži otprilike 40-ak posto flote. Hrvatska nautika se ozbiljnije počela razvijati '80-ih godina razvojem lanca ACI marina, onda je malo stagnirala '90-ih da bi se opet dogodio nagli razvoj nakon 2000. godine i to razvojem internet rezervacija i online bookinga. Što se tiče same infrastrukture, tu smo definitivno prvaci u svijetu, a što se tiče prirodnih resursa koje imamo, to ne treba niti govoriti: 1200 otoka, 6000 km obale i blizina europskog tržišta je ono što nam daje prednost u odnosu na druge.

Možete li komentirati druge brojke...

Marko Rogošić: brojka od oko 4000 plovila koji su danas u Hrvatskoj prisutni čini otprilike 40 posto svjetskog chartera. Oko 70 posto tih plovila se nalazi u splitskom akvatoriju. Prema nekim podacima koje sam pronašao, nas je do sada svake godine posjetilo oko 500.000 stranih gostiju nautičara, to je ukupno oko 3,5 milijuna noćenja što je značajna brojka u turizmu općenito.

Smatrate li da je javnost ili druga populacija koja nije isključvo iz nautičkog sektora, svjesna utjecaja te nautičke industrije na cjelokupno gospodarstvo, odnosno koje su to posebnosti Hrvatske zbog čega ta industrija raste?

Domagoj Milišić: definitivno zbog infrastrukture marina, imamo preko 70 marina s ukupno 17.000 vezova. Dakako, ne možemo ignorirati cestovnu povezanost te prirodne resurse. Hrvatska ima predivnu, razvedenu obalu, otoci su blizu jedan drugoga, na udaljenosti od pet milja, za razliku od Grčke gdje je udaljenost od jednog do drugog otoka 25 milja. To su neki osnovni preduvjeti zašto smo prvaci.

Možda javnost nije svjesna tih velikih brojki, međutim, nautika je već duže vrijeme prva u svijetu. Ni studenti nisu svjesni ovih brojki i zato je organiziran ovaj panel da se njima prezentira potencijal nautike i mogućnosti koje nautika nudi za razvoj karijere. Nije nautika samo skiper i hostesa, nautika je puno više od toga. Nautika su i računovodstvo, financije, marketing i neka nova zanimanja koja tek dolaze razvojem novih tehnologija, itd. Nautika ide ukorak s vremenom.

Koliko charter industrija zapošljava ljudi. Je li to sezonski posao ili ?

Marko Rogošić: možemo reći da od nas 3000 direktno zaposlenih u nautičkom charteru 20 do 25 posto otpada na sezonske radnike s tim da ta brojka kontinuirano raste u korist omjera stalno zaposlenih. Upravo zbog porasta industrije i stalne potrebe za usavršavanjem i unaprjeđenjem našeg kadra došli smo u situaciju da imamo nedostatak radne snage i zato u studentskoj bazi vidimo potencijal za kvalitetan kadar. U početku kroz sezonski rad, a kasnije stalno zaposlenje. Rad u charter industriji objedinjuje više zanimanja: trgovinu, turizam, nautiku i pomorstvo.

Može li Sveučilište kroz svoj Pomorski fakultet odgovoriti ovom brzorastućem trendu yachting charter industrije i može li se što napraviti više?

Prof. dr. sc. Pero Vidan: uvijek se može napraviti više. Mi imamo Studij pomorskog menadžmenta, Studij pomorske tehnologije jahta i marina koji se isključivo bavi jahtama i charter turizmom. Kao što je kolega rekao, nisu to samo skiperi i hostese, tu je i održavanje i prihvat jahti, upoznavanje sustava rada u lučici, organizacija chartera i transfera i tako dalje. To su posebni gosti koji imaju posebne zahtjeve i tome se nastojimo prilagoditi. Dakle, fakulteti i sveučilišta se prilagođavaju tržištu i potrebama u praksi. Ukoliko fakultet proizvodi kadar koji se ne može zaposliti, fakultet nema svrhe. To redovito svake godine kontrolira Sveučilište i njegov sustav kvalitete, a periodično kontrolira i Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Je li to dovoljno, možemo li napraviti nešto više?

Domagoj Milišić: da je dovoljno, ne bismo bili ovdje. Definitivno treba raditi na unaprjeđenju toga, više na komunikaciji između poslovne zajednice i sveučilišta i fakulteta, to je ono što nam treba. Više ovakvih suradnji i više komunikacije da bismo prezentirali i niz novih zanimanja koja dolaze. S druge strane, idealan studentski posao je posao u nautici, prvenstveno zbog fleksibilnost. Nije tajna da sezonski poslovi uglavnom završavaju stalnim zaposlenjem koje je iznadprosječno plaćeno.

Konstantna kritika cjelokupnog sustava školstva je manjak prakse. Je li se kroz sportsko jedrenje ili jedrenje općenito može razvijati praksa koja se može  transferirati u pomorska zanimanja, u charter industriju , nešto što je vezano za naše more?

Ivan Kljaković-Gašpić: mi smo primorci, mi po defaultu šetamo uz more i pijemo kavu pri moru, mi nismo pomorci. Onog trena kad vi studenti naučite jedriti i kad generacije naše djece u osnovnim i srednjim školama nauče jediriti na moru i biti pomorci, automatski će se stvari promijeniti same od sebe. Mislim da nama nedostaje kultura života na moru. To je po meni osnova svega. Kad bismo danas malo prokopali po statistikama i napravili analitiku, činjenica je da je hrvatska nautička industrija i charter industrija leži na jedriličarima koji su postali direktori i vodeći ljudi u raznim nautičkim tvrtkama  nakon aktivne jedriličarske karijere. Ne moramo svi biti olimpijci, ali tu kulturu se isključivo može naučiti kroz jedrenje. Danas smo eksploatacijom došli do kraja tog bazena i, nažalost, na dnu više nema nikoga. Jedan jedriličarski trener zarađuje u prosjeku mrvice u odnosu na skipera početnika i kakvu mi budućnost možemo osigurati da bismo nastavili stvarati kadar ako ga već ne možemo osigurati primanjima trenera, odnosno profesora koji će nam odgojiti nove generacije? To je najbitnija kritika koju bismo trebali svi skupa shvatiti, da smo eksploatacijom došli do kraja. Trebamo iznaći nova rješenja, model koji ćemo stvoriti, novu genraciju studenata i djece u budućnosti koji će razviti ovu industriju u sljedeću fazu.

Poznajete li vi modele kojima bi se industrija mogla sustavno uključiti u obrazovanje? Je li postoji sustav suradnje gospodarstva i sveučilišta i koje su prednosti suradnje kroz nastavne baze...

Prof. dr. sc. Pero Vidan: prednost nastavnih baza je u tome što studenti stječu iskustva tijekom nastavnog procesa. Sadašnji pomorci, kadeti i asistenti imaju iskustvo koje država traži nakon nastavnog procesa, jer bilo je slučajeva da se upišu studenti koji nisu rođeni i koji ne žele živjeti na moru i baviti se morem.  To je onda fijasko i Sveučilišta i Pomorskog fakulteta radi utrošenih resursa i samog studenta koji je završio fakultet, a koji je vidio da to nije za njega. A kad imamo nastavne baze, student se upoznaje s poslom, ide na studentsku praksu na brod, može se dogovarati s poslodavcem u tvrtki želite li to raditi i ukoliko je dobar poslodavac će ga ostaviti na poslu. Dakle, sve je promocija. Poslodavac gleda koliko pokazujete pozitivnu inicijativu za posao, svaki poslodavac to voli vidjeti. Kad poslodavac vidi da netko nije zainteresiran, da će dobiti radnika koji će tu samo sjediti, poslodavac nije zainteresiran za takvog čovjeka. Sa stavovima s kojima izađete s fakulteta i inicijativom koju pokažete, toliko ćete i uspjeti u karijeri.  Obrazovni proces nije gotov kada se završi fakultet. Uvijek treba raditi na sebi, uvijek postoje dodatni tečajevi, literatura, vježbe, seminari da vidite što se događa u industriji i svijetu, pokušavate biti suvremeni u skladu sa strukom. Takvog zaposlenika će svatko poželjeti.

Upitali smo Filipa, studenta Pomorskog fakulteta kako je uopće došao na ideju da završi u charter industriji?

Filip Miroić: ja sam dijete otoka, to mi je nekako samo od sebe došlo, bilo je nužno ploviti inače smo nigdje. Najkraći put do skipera je da se bavite aktivno jedrenjem. Kao dijete sam prošao bazičnu školu jedrenja u Zlarinu. Sa 17,5 godina imao sam prigodu upisati tečaj zapovjednika jahte, to je bila odluka umjesto polaganja za voziti auto. No nije skiper jedino radno mjesto u charteru. Vi studenti koji ste došli ovdje po odgovore na neka pitanja, savjetovao bih vam da se uključite u bilo kakvu vrstu jedrenja, jer će vas to najprije dovesti do posla. Poslije toga, imate ulaznicu u lijepi svijet dobrih ljudi gdje su vam mogućnosti beskrajne.

Na koji se sve način student može ostvariti kroz tu industriju?

Domagoj MIlišić: za sve studente koji bi htjeli raditi u dinamičnom radnom okruženju i za sve studente koji imaju ambiciju unaprijediti svoje komunikacijske vještine, raditi u timu, pričati na stranim jezicima, to su sve poslovi u kojima se oni u charter industriji mogu pronaći. Naravno, skiper je jedno od bitnih zanimanja, ali to nije jedino zanimanje. U charter firmi postoje različita zanimanja koja objedinjuju poslovanje: tehnički segment, turističko-uslužni segment, komercijalno-administrativni segment, marketing, IT segment i dr. Za sve one koji nisu prošli jedriličarsku obuku u mladim danima i sad su u fazi da bi htjeli nešto naučiti, rad u charter bazi je možda idealan početak. Upravo za one bez ikakvog iskustva početkom rada u charter bazi, upoznavanjem plovila možete steći osnovna iskustva u jedrenju bez obzira na prethodno znanje i te vještine kasnije kapitalizirati u nekom trenutku. Mislim da su sve razlozi zbog čega je rad u charter firmi za studenta idealan.

Svi mi želimo studenta kao radnika, ali ako on želi biti izvrstan u akademskoj karijeri, on nema vremena biti na raspolaganju koliko bi u tvrtki htjeli. Kakva je dinamika rada?

Marko Rogošić: upravo zbog raznovrsnosti zanimanja charter nudi raznovrsne poslove organizirane na različite načine: imamo one koji mogu raditi samo petkom i subotom (tehničko osoblje koje obavlja primopredaju  brodova, rad na recepciji), skiperi rade cijeli tjedan, imamo one koji žele raditi samo par dana u tjednu ili one koji žele raditi samo sezonski.  Što se tiče jedriličarskog iskustva, prednost je imati ga, ali uvjet nije.

Brodovi rastu, marine rastu, dokle će to tako?

Budućnost je već tu. Ako govorimo o digitalizaciji, charter industrija već prolazi kroz digitalizaciju svih procesa, krenulo se s online bookingom, a sad imamo online check-in. Neka dalja budućnost bi bila autonomna navigacija i napuštanje fosilnih goriva, alternativni pogon, struja, vodik, itd.

Charter industrija i yachting – koja je razlika? Gdje se Hrvatska nalazi na toj karti svijeta?

Ivan Kljaković-Gašpić: mi smo daleko ispod mediteranskog prosjeka. Hrvatska nautička industrija bazirana je velikom većinom na srednje ili niže dodanoj vrijednosti noćenja. Ako pogledamo konkurentske zemlje, pogotovo zapadni Mediteran vidjet ćemo da je tamo charter u puno manjem obujmu, nego u nas, a tu su opet infrastrukturni razlozi, ja bih rekao i servisni, odnosno uslužni razlozi koje mi trenutno ne pružamo jednako kao što ih pruža Palma de Mallorca koja je centar yachtinga u svijetu. Kad pogledamo bazen zapadnog Mediterana vidimo da je tamo yachting nešto što je puno iznad chartera. To je industrija koja nije isključivo uslužna, nego je to kompletna razina brodogradnje i servisne brodogradnje na puno višoj razini, nego je mi konzumiramo, a ona prelazli u sljedeću fazu, a to su naši škverovi koji su do sada proizvodili velike metalne čelične brodove koji su se prenamijenili u yachting brodogradilišta i servisna yachting brodogradilišta. Ako gledamo superjahting kao kategoriju i segment najviše razine luksuza koji kugla zemaljska kao takvog prepoznaje, prosječna cijena noćenja u superjahtingu je 47.000 eura. Kad to stavite u parametre nečega što mi danas komentiramo, vidimo ogroman raspon i vidimo ogroman potencijal. Hrvatski Jadran je najbolje svjetsko more za nautički turizam. Apsolutno! Ne postoji niti jedna destinacija na kugli zemaljskoj koja ima sve komparativne prednosti koje mi tu imamo. Birat ću riječi pa ću reći da mi nedovoljno iskorištavamo taj potencijal. U plasmanu našeg nautičkog proizvoda mi konzumiramo škverove za proizvodnju brodova iz Njemačke, Španjolske, Francuske, Italije, itd. Kad uzmemo tu činjenicu da mi kao Hrvatska ne proizvodimo dovoljno, da ne servisiramo dovoljno, nego da samo prodajemo najjeftiniju uslugu, a to je vez, to je usluga skipera i hostese,  mi smo, rekao bih, u podaničkom položaju u odnosu na kapital. Tu vidim ogroman potencijal, ne samo za nautičku industriju, nego za cjelokupni raspon od proizvodnje, inženjeringa, tržišta kapitala u globalu kojeg uopće nitko nikada nije detektirao i stavio prioritet da država kaže da je to naš strateški resurs kojeg ne iskorištavamo dovoljno. Škverovi propadaju. Ne treba napraviti daleki put i otići do nekoliko yachting centara u Europi i vidjeti što su oni napravili od istih škverova koje smo mi imali. To su firme koje su prebukirane nekoliko godina unaprijed. Na primjer, u Palma de Mallorki imate servisni centar u centru grada s otprilike 500 registriranih kooperanata.  To je budućnost po meni, treba razmišljati ukorak s vremenom i koristiti naše komparativne prednosti.

Mogu li naši kapetani i pomorci imati alternativu da navigaju u našem moru umjesto da plove na dugoj plovidbi?

Prof. dr. sc. Pero Vidan: dakako da mogu, iako yachting ima sasvim drukčiji način organizacije življenja, nego što je na brodovima duge plovidbe. Običaj je da gosti koji žive na tom brodu posadu ne žele vidjeti. Imate svoje koridore i nastambe, tj. izdvojeni ste od njih. Ali kad već govorimo o takvim poslovima želim razjasiti da je charter sezonalan. Ne sezonalan samo za domaće more, nego kad je u Hrvatskoj zima, charter seli tamo gdje je ljeto pa mnogi naši skiperi idu u druga mora, npr. u Karipsko more gdje je ljeto i gdje će nastaviti posao. Za vas studente koji niste sezonci, koji ste završili studij i koji se odlučite time baviti da ne mislite da ćete raditi samo četiri-pet mjeseci dok je ljeto. Može se raditi i cijelu godinu.

Savjeti panelista:

Domagoj MIlišić: bilo bi dobro organizirati više ovakvih događanja, kvalitetnije organizirati kanale komunikacija te više koristiti nastavne baze. 

Marko Rogošić: najprije očekujem da se studenti ohrabre, a mi ćemo ih dočekati i prihvatiti. Naša branša nudi jako zanimljive poslove. Usavršit ćete neke stečene vještine, a naučiti i nove nautičke.vPoslovi su financijski stimulativni, nama trebate vi kao baza i nakon završenog fakulteta. Siguran sam da će vam iskustvo u charteru pomoći u poslovnoj karijeri.

Prof. dr. sc. Pero Vidan: Naši studenti probali su jedriti, a imaju i mornarske vještine. Vi koji niste, pokušajte jedriti da osjetite more i vjetar. Tu se stvara ljubav prema vašem budućem zanimanju.

Kljaković-Gašpić: Rekao bih dvije stvari: prva stvar, hvala prorektoru Đogašu i dekanu Vidanu na obećanju da ćete i dalje poticati studentsko jedrenje. To je jako velika stvar. Luka, tebi hvala na entuzijazmu kojeg nesebično dijeliš. Ovaj panel je primjer štobi  trebalo Sveučilište u Splitu zaista biti u smislu popularizacije pojedinih vještina jedrenja. Ako nastavite tim putem, imat ćete sa strane jedriličarskih klubova i zaljubljenika u ovaj sport, nesebičnu i apsolutnu podršku uvijek. S druge strane, volio bih da ekipa s Ekonomskog fakulteta izabere jedan od stručnih radova, možda doktorskih disertacija da se istraži utjecaj nautičkog turizma na cjelokupnu hrvatsku ekonomiju, da dobijemo statistički vrijedan dokaz koji će biti upečatljiv znak za dalje koji će dati temelj za ozbiljan razvoj i za lobiranje prema višim institucijama da se stvarno yachting stavi kao strateški značaj, da se jasno stavi na svoje mjesto. Da kultura života na moru svima nama postane dio svakodnevice, da se brendiramo u pomorsku zemlju i da iskoristimo sve svoje komparativne prednosti.

Panel je zaključio doc. Luka Pezelj anegdotom iz svog života: sjedio sam na klupi s jednim starijim čovjekom u Svetom Filipu i Jakovu. Tada je u žiži javnosti bila podjela Piranskog zaljeva između Hrvatske i Slovenije. Kaže on meni: „Znaš sinko, oni se svađaju čije je more, a more je onoga koji ga uživa.“ U današnjem charter kontekstu ispada da naše more uživaju stranci, a najmanje naša djeca. Moja misija je vratiti more našoj dici.