Održan je 25. po redu Maraton lađa na Neretvi, na kojemu je ove godine prvi put nastupila i novoosnovana ekipa Udruge lađara "Studenti Split", sastavljena najvećim dijelom od studenata Splitskog sveučilišta, i to poglavito studenata s područja doline Neretve. Ekipa je nastupila, dakle, prvi put i ostvarila odličan rezultat. Tom smo prigodom razgovarali s Filipom Volarevićem, studentom 3. godine elektrotehnike na FESB-u, kapetanom posade, ali i jednim od začetnika ideje o osnutku ekipe "Studenti Split"
Nakon što je sve završilo, kažite nam kakvi su dojmovi?
Iako je prošlo već neko vrijeme, većina nas je još uvijek pod dojmom. Čini se nestvarno da smo zaista bili na Neretvi drugu subotu u kolovozu i da se naša zastava zavijorila s 29 drugih. Do prije pola godine to je bila samo luda ideja o kojoj smo pričali kroz šalu.
Ovo je prvi put da su sudjelovali splitski studenti, odnosno Udruga lađara "Studenti Split"? Možete li nam ukratko predstaviti Udrugu?
"Studenti Split" je debitantska ekipa koja je nastupila na ovogodišnjem izdanju Maratona lađa na Neretvi. Sastavljeni smo najvećim dijelom od studenata Splitskog sveučilišta, i to poglavito studenata s područja doline Neretve, osim jednog člana koji dolazi iz Splita, ali također ima korijene na jugu. Dio članova ekipe već ima nekoliko izveslanih maratona dosad, tako da smo zapravo debitanti samo u smislu ekipe za koju nastupamo. Koliko znam, ovo je prvi put da je na Maratonu sudjelovala ekipa sa, uvjetno rečeno, splitskog područja, a pogotovo da je riječ o studentima, međutim, bilo je godina kad su na Maratonu sudjelovali zagrebački studenti.
Ukratko nam predstavite studente sudionike? S kojih su fakulteta? Koliko sam shvatila, to su većinom neretvanski studenti?
Kao što sam rekao, većina ekipe dolazi s područja doline Neretve. Članova imamo s raznih fakulteta, a prevladavaju FESB i Pomorski fakultet. Budući da smo svi "odole", generalno smo se svi otprije poznavali i tako smo zapravo i uspjeli okupiti ovu ludu družinu. Najstariji član, taj iz Splita, ima 30 godina, a najmlađi, moj brat Marko, brucoš, ima 18 godina. Volio bih istaknuti svakog člana jer zaista momci su zaslužili, ali evo dakle osim mene kao kapetana imamo još kormilara (tzv. parićara) Tomislava Sokola i našeg trenera-veslača Antu Talajića, koji u svojih 7 (sad 8) izveslanih maratona ima u svojoj vitrini po jedno zlato, srebro i broncu. On je najveći razlog što smo već u svojoj prvoj godini došli do zapaženog 8. mjesta.
Kako su izgledale pripreme za Maraton? Koliko dugo i na koji način ste se pripremali?
Pripreme za Maraton lađa krenule su kada smo uspjeli osigurati teretanu za treninge, to je bilo negdje početkom prosinca prošle godine. Ti treninzi bili su bazirani na povećanju snage kroz, što se kaže, bildanje i povećanju izdržljivosti kroz adekvatne vježbe i, naravno, trčanje. Dolaskom ljepšeg vremena treninge smo nastavili na vodi, nakon što smo uspjeli realizirati možda i najteži dio, a to je dovođenje lađe u Split. Tako smo u spinutskom zaljevu brusili naše veslačke sposobnosti, a onda smo se dogovorno početkom 7. mjeseca svi preselili "doma" i nastavili pripreme na Neretvi. Zaključno, u 8 mjeseci priprema došli smo do impozantne brojke od gotovo 100 treninga, što u teretani, što na vodi.
Što kažu studenti nakon Maratona, jesu li zadovoljni osmim mjestom i koji su planovi za sljedeću godinu?
Osmo mjesto kao debitanti zaista je rezultat koji se ne događa često na maratonima i čestitke pljušte sa svih strana, ali isto tako momci su svjesni truda koji je uložen i postoji lagani osjećaj da se moglo još malo bolje. Smatram da je upravo to mentalitet koji vodi prema vrhu i iskoristit ćemo taj osjećaj da iduće godine stisnemo još jače. Vjerujem da ćemo također imati i veću podršku Splitskog sveučilišta, sada je jasno da mislimo ozbiljno i kada je na površinu isplivao potencijal ove ekipe, ali i same manifestacije koja je poprilično neistražena među ljudima sa splitskog područja. Kada smo počinjali s ovim, plan je bio samo da nastupimo, međutim, sada već tinja vjera da ovaj tim može ostaviti još dublji trag na Maratonu lađa.
Na kraju želim od svega najviše istaknuti navijače koje smo stekli "putem" dok smo se pripremali za Maraton. Dobar dio njih nije ni znao za Maraton, ali taj dan ostavili su sve svoje obaveze i iz raznih sredina zaputili su se na Neretvu podržati svoje prijatelje i kolege. Cijelu godinu su slušali priče o nekom tamo Maratonu lađa i neopisiv je osjećaj spoznati da smo uspjeli prenijeti na njih dio te "vatre" koja je u nama kada je Maraton u pitanju. To smatramo nagradom većom od ikakvog plasmana, a dogodine ih naravno očekujemo na istom mjestu, ali u još većem broju, a mi ćemo se potruditi biti nekoliko mjesta naprijed.
Piše: Mila Puljiz/Universitas
Foto: Privatni album