Zatvori
Sveučilište u Splitu podržava UN-ove ciljeve održivog razvoja
4.10.2024.
Otvorena izložba Hrvati u Bosni i Hercegovini – život i povijest u susretu Istoka i Zapada Galerija slika
IMG_1328.jpeg IMG_1332.jpeg IMG_1333.jpeg IMG_1335.jpeg IMG_1341.jpeg IMG_1342.jpeg IMG_1347.jpeg IMG_1350.jpeg IMG_1359.jpeg IMG_1360.jpeg IMG_1373.jpeg IMG_1380.jpeg IMG_1388.jpeg IMG_1401.jpeg IMG_1406.jpeg IMG_1409.jpeg IMG_1413.jpeg IMG_1414.jpeg

Ciljevi

  • Cilj 17
U punoj Sveučilišnoj galeriji sinoć je otvorena izložba "Hrvati u Bosni i Hercegovini - život i povijest u susretu Istoka i Zapada".

Osim pjesme, pozitivne energije, veselja, iskrene emocije su nešto što je obilježilo otvaranje ove vrijedne i estetski teško nadmašive izložbe.

Mnogobrojnim posjetiteljima obratili su se Ante Ćaleta, voditelj podružnice Split - Hrvatske matice iseljenika, autor izložbe, o. Zvonko Martić, župan Splitsko dalmatinske županije, Blaženko Boban, a izložbu je otvorila ministrica Federalnog ministarstva kulture i sporta BIH, prof. dr. Sanja Vlaisavljević. Cijeli program je moderirala i ispred Sveučilišta u Splitu organizirala, Helena Trze Jakelić.

Pokrovitelj izložbe je dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i predsjedatelj Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Iz bogatog kataloga izdavajmo nekoliko rečenica za koje se nadamo da će biti dovoljna inspiracija kako biste posjetili Sveučilišnu galeriju i pogledali ovu izložbu koja nas uči o povijesti i životu Hrvata u BIH, ali i suživotu Hrvata s dva druga naroda.
 
Šišano kumstvo uz priču o Divi Grabovčevoj u Rami
U Bosni i Hercegovini šišano je kumstvo bio opći običaj poznat u sve tri nacionalne i religijske zajednice. Kum ošiša pramen kose kumčetu, u koji se stavi novac. Zatim se kum časti jelom i pićem i daruje. Šišanim kumstvom nije se stjecalo srodstvo, ali se pojačavalo prijateljstvo i ponekad bilo tako jako da su kumovi preuzimali ulogu rodbine.
O snazi veza uspostavljenih šišanim kumstvom svjedoči i osveta za ubojstvo Dive Grabovčeve. U Divu Grabovčevu zaljubio se i htio je oženiti Tahir-beg Kopčić, sin bega duvanjskoga Džafer-bega Kopčića, gospodara Rame, Duvna, Uskoplja i Kupresa. Kada je Diva odbila Tahir-bega on ju je ubio. Divnu smrt osvetio je Arslan-aga Zukić, iz Rumboka. Kako Diva nije imala braće na osvetu za njezinu smrt obvezivalo ju je šišano kumstvo.
Vezovi iz Šujice u okolici Tomislavgrada
Za svadbeno ruhu u Šujici mladenka je tkala platno peškir koje ukrašena vezom od raznobojnog konca. Iako tehnika vezova nije bila zahtjevna za njih su ih vezle bošnjakinje uz novčane naknade. Peškirima su se u slučaju smrti prekrivali pokojnici. Mladenka je u ruhu nosila četiri peškira: za svekra, svekrvu, dijete i za sebe.
 
Pomoć katolika Hrvata u gradnji srpsko-pravoslavne crkve u Livnu
Međusobnu komunikaciju osnaživao je i koncept milosrđa sadake je i pomoć u gradnji vjerskih objekata pripadnika različitih religijskih zajednica, jer „sevap [milosrdno, dobro djelo] je pomoći graditi bogomolju čija god bila“.
 
Trgovina je vječni kontekst komunikacije. Hrvat prodaje svoje proizvode Srpkinjama u gradu Mostaru
Grožđe i vino - kontinuitet kroz sva razdoblja
Hercegovina u svojoj novoj „himni“ navodi i vino je što je dio identiteta njezinih stanovnika. Arheolozi ističu kako su sve iskopine u Hercegovine u znaku grožđa i pokala, počevši od ilirskih urni preko kamenih portala rimskog cara Oktavijana iz Mogorjela kod Čapljine, pa sve do stećaka iz Radimlje kod Stoca. Vinogradi se spominju u spisima rimskog imperatora Konstantina VII. Porfirogeneta, poveljama humskog kneza Miroslava te bosanskog bana i kralja Tvrtka I. Kotromanića. Čak i u osmanskom razdoblju putopisac Evlija Čelebija piše o „tisućama rajskih vinograda“ u okolici Mostara, a francuski i mletački kroničari u 16. i 17. stoljeću bilježe da su kušali izvrsna, ali preskupa mostarska vina.
Tambura šargija i violina - spoj teško spojivoga  Istoka i Zapada

Hrvati u Posavini, sjevernoistočnoj i središnjoj Bosni su krajem 19. stoljeća prihvatili tamburu šargiju i uz nju zajedno počeli svirati i violinu krajem 1960-tih. Šargija je primjer kako se identitetske odrednice mijenjaju kroz povijest. Naime, fra Grga Martić zapisao kako Hrvati nikada ne bi uzeli ovaj turski instrument u svoje ruke. Međutim, dolaskom nove, austro-ugarske vlasti, mijenja se i način percepcija instrumenata. Šargiju ne samo da prihvaćaju nego danas smatraju jednom od važnih sastavnica vlastitog identiteta. Tako se kroz spoj, šargije orijentalnog, i violine, zapadnoeuropskog, instrumenta na jedinstven bosanski način spajaju Istok i Zapad. Jednom prigodom čuo sam Njemicu, koja je prvi puta čula i vidjela kako zajedno sviraju violina i šargija, kako je začuđeno rekla: „Welcher geniale Verruckte brachte das Unvereinbare zusammen - koji je genijalni luđak spojio nespojivo.“

Izložba ostaje otvorena do 25. listopada 2024.





 
Sve novostiSljedeća

Imate pitanje? Tu smo!