Na panelu su sudjelovali akteri koji iz različitih perspektiva sudjeluju u oblikovanju političkog diskursa i javnog prostora: dogradonačelnica Matea Dorčić koja je temi pristupila iz perspektive političarke, izvršni direktor CTA komunikacija Gordan Turković koji je nastupio kao komunikacijski stručnjak, reporter NOVE TV Ivan Kaštelan kao predstavnik medija i prof. dr. sc. Anita Runjić-Stoilova kao znanstvenica. Panel je moderirala dr. sc. Branka Šegvić koja se i sama bavi istraživanjem političkoga diskursa.
Raspravljalo se o suvremenoj političkoj komunikaciji, ulozi medija i retoričkih strategija u oblikovanju javnog prostora. Sudionici su kroz znanstvenu, političku, medijsku i komunikacijsku perspektivu otvorili pitanja estradizacije politike, "politainmenta", utjecaja emocija u političkom diskursu te normalizacije napada i uvreda u javnoj komunikaciji. Posebna pozornost posvećena je ulozi društvenih mreža i medija u oblikovanju političke stvarnosti, kao i odnosu između sadržaja, percepcije i publike.
Transformacija komunikacije
Konstatirano je da je suvremena politička komunikacija posljednjih dvadesetak godina prošla duboku transformaciju: od relativno formalnog, institucionalnog i programskog modela prema izrazito personaliziranom, medijatiziranom i emocionaliziranom obliku komunikacije. Ključnu promjenu donijela je digitalna medijska kultura, osobito razvoj društvenih mreža.Političari više ne komuniciraju prvenstveno kroz cjelovite govore i argumentirane rasprave, nego kroz kratke, često emotivno nabijene i medijski prilagođene forme. Time se mijenja i sama retorika: argumentacija često ustupa mjesto dojmu, identifikaciji i emocionalnoj mobilizaciji. Emocije kod publike pobuđuju se retoričkim strategijama koje djeluju na različite načine i proizvode različite učinke u javnom prostoru.
Spomenute su humor, zastrašivanje i napadi na osobu tzv. ad hominem koji se posljednje vrijeme jako često koriste u političkom diskursu. U klasičnoj retoričkoj i argumentacijskoj teoriji ad hominem označava napad na osobu umjesto na argument. Umjesto rasprave o političkom programu, ekonomskim mjerama ili institucijama, fokus se premješta na karakter, moral, inteligenciju ili privatne osobine protivnika. Takva se strategija tradicionalno smatrala nelegitimnom jer zamjenjuje argumentaciju diskreditacijom sugovornika. Međutim, danas možemo govoriti o njezinoj normalizaciji u politici. Ono što je nekoć bilo percipirano kao retorički eksces danas postaje očekivani dio političkog performansa.
Rasprava je okupila velik broj studenata i zainteresirane javnosti. Događaj je još jedanput pokazao važnost interdisciplinarnog pristupa političkoj komunikaciji i retorici u suvremenom društvu.
Foto: Mia Milković
