Posljednjih godina društvene mreže postale su važan izvor informacija i opažanja u prirodnim znanostima. Iako takvi podaci mogu imati potencijalnu vrijednost, njihova nekritička uporaba, u kombinaciji s nedostatkom stručne provjere, sve češće dovodi do širenja pseudoznanstvenih tvrdnji i pogrešnih interpretacija. U znanstvenom kontekstu to rezultira netočnim podacima, pogrešnim identifikacijama i narušavanjem vjerodostojnosti istraživanja, što može imati ozbiljne posljedice za razumijevanje bioraznolikosti, donošenje odluka u zaštiti prirode i javno povjerenje u znanost.
Novoobjavljena znanstvena studija prof. dr. sc. Alena Solde sa Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu, koji je ujedno i supredsjednik IUCN Shark Specialist Group za Mediteran, upravo to potvrđuje. Soldo upozorava na ozbiljne probleme koji nastaju kada se sadržaji s društvenih mreža koriste kao znanstveni dokazi bez odgovarajuće stručne provjere.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Journal of Marine Science and Engineering.
Na primjeru morskih pasa u Sredozemnom moru, Soldina studija pokazuje kako neprovjerene fotografije i internetski navodi mogu dovesti do pogrešnih znanstvenih zaključaka, a takve pogreške mogu imati stvarne i dugoročno štetne posljedice za očuvanje ugroženih vrsta.
U jednom istaknutom slučaju koji se analizira u studiji, morski pas koji je u medijima, ali i u jednom znanstvenom radu, predstavljen kao velika bijela psina, detaljnom stručnom analizom ispravno je identificiran kao atlantska psina. Do pogrešne identifikacije došlo je zato što prikupljeni materijal nije bio provjeren od strane stručnjaka za taksonomiju, dok su ključne anatomske značajke, poput strukture i oblika zuba, bile pogrešno protumačene ili u potpunosti zanemarene.
Studija pritom upozorava na širi i sve prisutniji problem tzv. istraživanja temeljenih na društvenim mrežama, u kojima se brzina objave, senzacionalnost i atraktivnost nalaza često stavljaju ispred znanstvene rigoroznosti i metodološke točnosti. Takvi podaci nerijetko su nepotpuni, loše dokumentirani i mogu stvoriti lažnu sliku o stvarnoj rasprostranjenosti i navodnom oporavku populacija kritično ugroženih vrsta morskih pasa.
Spekulacije su opasne
Netočni zapisi, kako se navodi u studiji, mogu dovesti do pogrešnih odluka u području zaštite prirode, iskriviti znanstvene baze podataka te u konačnici umanjiti stvarnu razinu zakonske zaštite morskih pasa u Sredozemlju.Autori pritom naglašavaju da građanska znanost sama po sebi nije problem. Opažanja ribara, ronilaca i građana mogu biti iznimno vrijedna za znanstvena istraživanja, ali samo ako su pravilno dokumentirana, popraćena kvalitetnim dokazima i stručno provjerena. Problem nastaje u trenutku kada spekulacije i neprovjerene pretpostavke zamijene znanstveni pristup.
Studija zaključuje kako zapisi o rijetkim i strogo zaštićenim vrstama moraju imati jasne i kvalitetne dokaze, biti stručno ocijenjeni te usklađeni s postojećim zakonodavnim i konzervacijskim okvirima. Samo na taj način znanstveni podaci mogu imati stvarnu vrijednost i konkretno doprinijeti očuvanju morskih pasa u Sredozemnom moru.
- Osim ovog pojedinačnog slučaja, pogrešna identifikacija vrsta psina u znanstvenoj literaturi može imati ozbiljne ekološke i konzervacijske posljedice. Netočni zapisi o vrstama mogu iskriviti karte rasprostranjenosti, pogrešno usmjeriti strategije zaštite i dovesti do pogrešnih tumačenja populacijskih trendova ugroženih vrsta. Ova situacija naglašava kritičnu potrebu za rigoroznom stručnom provjerom identifikacije vrsta te etičku odgovornost istraživača da osiguraju da njihovi znanstveni doprinosi podupiru i ciljeve očuvanja i pravne okvire - tvrdi Soldo.
U zaključku svoje studije objavljene u znanstvenom časopisu Journal of Marine Science and Engineering još navodi:
- Iako je pokazano da građanska znanost može značajno pridonijeti istraživanju i zaštiti psina u Sredozemlju, ova studija pokazuje da primjena usporednih morfoloških kriterija može dodatno ojačati pouzdanost zapisa rijetkih vrsta psina prikupljenih putem građanske znanosti. Jadranski slučaj razmatran ovdje ilustrira dijagnostičku vrijednost zubnih i vanjskih obilježja u razlikovanju C. carcharias od L. nasus. Na temelju ovih nalaza preporučujem da zapisi o rijetkim ili zaštićenim hrskavičnjačama koji potječu iz izvora građanske znanosti budu potkrijepljeni visokokvalitetnom fotografskom dokumentacijom dijagnostičkih obilježja, procijenjeni od strane kvalificiranih taksonomskih stručnjaka te popraćeni provjerljivim metapodacima.
Uz to, pojavljivanja koja uključuju strogo zaštićene vrste trebala bi biti službeno prijavljena kroz odgovarajuće nacionalne okvire prije ili istodobno sa znanstvenom objavom. Primjena ovih mjera smanjila bi rizik od pogrešnih identifikacija, povećala pouzdanost podataka i osigurala da doprinosi građanske znanosti smisleno podupiru procjene bioraznolikosti i očuvanje kritično ugroženih hrskavičnjača u Sredozemnome moru.
Foto: Božidar Vukičević/Cropix, Privatna snimka
