PIŠE MILA PULJIZ LISTEŠ
Prof. Andrina Granić dolazi sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu na kojemu predaje računarstvo i vodi istraživačku grupu UserTech Fusion, posvećenu razumijevanju odnosa između ljudi i tehnologije, a treću godinu zaredom nalazi se i na listi 2 posto najcitiranijih znanstvenika na svijetu.
- Moj se istraživački rad fokusira na razumijevanje kako ljudi prihvaćaju i koriste tehnologiju te kako dizajnom i vrednovanjem možemo smanjiti jaz između tehnoloških mogućnosti i stvarnih potreba korisnika. Nastojim povezati tehnička rješenja s ljudskim potrebama kako bi tehnologija doista služila ljudima, a ne obrnuto. Proučavam teme od adaptivnih i personaliziranih sučelja, upotrebljivosti i korisničkog iskustva, do primjene tehnologija u obrazovanju kao npr. istraživanja o prilagodljivim sučeljima za sustave za učenje, rad na taktilnim igračkama za rani razvoj te najnovija pregledna istraživanja o čimbenicima usvajanja generativne umjetne inteligencije (genAI) u obrazovanju.
Vaš znanstveni fokus je na interakciji čovjeka i računala. Kako biste objasnili važnost tog područja široj publici?
- U središtu interakcije čovjeka i računala nije sama tehnologija, već čovjek, riječ je o tome kako tehnologija utječe na naše svakodnevne živote i kako je možemo dizajnirati tako da služi ljudima, a ne obrnuto. Cilj je razumjeti kako tehnologiju učiniti intuitivnom, pouzdanom i prilagođenom stvarnim korisnicima. To područje ima sve veći značaj jer tehnologija danas oblikuje gotovo svaki aspekt našeg života , od komunikacije i zdravstva do obrazovanja i javnih usluga. Ako želimo da tehnološki sustavi budu korisni i prihvaćeni, moramo razumjeti ljude koji ih koriste. U mom istraživačkom radu to se vidi kroz proučavanje čimbenika koji utječu na prihvaćanje tehnologija - dakle, što ljude potiče ili sprječava da usvoje novu tehnologiju: percepcija korisnosti, zabrinutost za privatnost, navike, anksioznost ili povjerenje. Razumijevanjem tih faktora možemo dizajnirati proizvode koji su prihvatljiviji, sigurniji i korisniji.
VELIKO MEĐUNARODNO PRIZNANJE
Vidimo sve veći otpor prema tehnologiji u nekim segmentima društva - kako postići ravnotežu između inovacije i ljudske potrebe za sigurnošću i privatnošću?
- Otpor prema tehnologiji često proizlazi iz osjećaja nesigurnosti i manjka povjerenja, ljudi žele znati kako tehnologija funkcionira, što radi s njihovim podacima i na koji način utječe na njihovu svakodnevicu. Tehnološki napredak ne smije ići ispred etičke i društvene odgovornosti. Ravnoteža se postiže kroz transparentnost, odgovoran pristup razvoju i obrazovanje korisnika. Ljudi nisu nužno protiv inovacija, naprotiv, većina ih želi koristiti novu tehnologiju, ali pod uvjetom da razumiju njezine učinke i da osjećaju kontrolu nad onime što koriste. Samo ako ljudi osjećaju da tehnologija radi za njih, a ne nad njima, možemo govoriti o istinskom tehnološkom napretku koji istodobno podržava inovacije i štiti temeljne ljudske vrijednosti.
Kako ste doživjeli vijest da ste uvršteni među 2% najutjecajnijih znanstvenika svijeta prema Stanford/Elsevier listi?
- Naravno da mi je bilo iznimno drago, jer je riječ o velikom međunarodnom priznanju i potvrdi dugogodišnjeg rada, posvećenosti i kontinuiteta istraživanja u znanstvenom području Information & Communication Technologies (ICT). Rangiranje se provodi u dvije kategorije, prema cjelokupnoj znanstvenoj karijeri i prema rezultatima za pojedinu godinu. Posebno mi je značajno što sam se našla na obje liste, a na listi najcitiranijih znanstvenika za tekuću godinu, u ovom slučaju 2024., nalazim se već treću godinu zaredom. Znanost je uvijek zajednički napor, iza svakog rezultata stoji suradnja s kolegama, doktorandima i studentima. Zato ovo priznanje doživljavam i kao uspjeh svih s kojima sam godinama radila. Istodobno, ono je i poticaj da nastavim istraživati, učiti i doprinositi području koje me doista ispunjava.
ŽENE U ZNANOSTI
Uvršteni ste i među 50 najutjecajnijih žena u hrvatskom ICT sektoru - kako vidite položaj žena u znanosti i STEM području danas, u usporedbi s vremenom kad ste Vi započinjali karijeru?
- Kada sam 2002. godine obranila doktorsku disertaciju iz računarstva, žena u tom području bilo je vrlo malo, često ste bile jedina žena u prostoriji. Računarstvo, kao i šire STEM područje, tada je još uvijek bilo pretežno muško okruženje, pa su mogućnosti za napredovanje i aktivno uključivanje žena bile znatno ograničenije nego danas. Danas je situacija znatno bolja. Vidljivost žena u znanosti i tehnologiji stalno raste, iako jednakost ne znači samo brojke, važno je da žene imaju jednake prilike za napredovanje, prepoznavanje i sudjelovanje u odlučivanju. I dalje postoji prostor za napredak, osobito u pogledu vođenja projekata, upravljačkih pozicija i međunarodne zastupljenosti. U tom kontekstu, veliko mi je zadovoljstvo što sam bila uvrštena među 50 najutjecajnijih žena u hrvatskom ICT sektoru, što doživljavam ne samo kao osobno priznanje, već i kao potvrdu da se promjene događaju, možda ne onom brzinom kojom bismo željeli, ali sigurno i postojano. Vjerujem da je najbolji način za poticanje mladih žena u STEM području upravo kroz uzore i podršku, pokazati im da znanost može biti prostor kreativnosti, suradnje i osobnog razvoja. Ako sam svojim radom i postojanošću barem malo doprinijela toj vidljivosti, to mi je jednako vrijedno kao i svako znanstveno priznanje.
Koji rad ili projekt iz dosadašnje karijere biste izdvojili?
- Teško je izdvojiti samo jedan projekt jer svaka faza karijere donosi različite izazove i prioritete. Ipak, posebno bih istaknula dva trenutka koja su za mene bila prekretnice.
Prvi je projekt "UNITE: Unified e-Learning Environment for Schools" na kojemu sam vodilahrvatski partnerski tim, a projekt je, 2005. godine, bio prvi takve vrste na Sveučilištu u Splitu što je samo po sebi predstavljalo velik iskorak. Cilj je bio razviti jedinstveno e-learning okruženje koje će povezati različite inovativne tehnologije u 14 europskih škola te unaprijediti suradnju, motivaciju i učenje kroz digitalna okruženja.
Drugi važan projekt je moja suradnja s profesorom Fredom Davisom s Texas Tech University, autorom jednog od najutjecajnijih teorijskih okvira u području prihvaćanja tehnologije. Surađivali smo i zajedno napisali knjigu "The Technology Acceptance Model: 30 Years of TAM", objavljenu 2024. godine u izdanju Springera. To iskustvo bilo je istovremeno znanstveno zahtjevno i osobno vrlo inspirativno, jer je upravo TAM model u velikoj mjeri obilježio i moj istraživački put te usmjerio mnoga moja istraživanja u području prihvaćanja i usvajanja novih tehnologija.
Kakav je Vaš pristup u radu sa studentima - i što Vi učite od njih?
- U nastavi nastojim stvoriti okruženje u kojem su studenti aktivni sudionici, a ne pasivni primatelji znanja. Vjerujem da se najviše uči kroz sudjelovanje, razmišljanje i raspravu, pa se u svom radu sve više odmičem od tradicionalne nastave.
Koristim pristupe poput obrnute učionice i čitalačkih seminara, gdje studenti analiziraju i komentiraju relevantne materijale i znanstvene tekstove te vode rasprave povezane s nastavnim sadržajem. Takav pristup omogućuje dublje razumijevanje gradiva, razvija kritičko mišljenje i potiče aktivno učenje. Ujedno unaprjeđuje suradnju i angažman studenata, poboljšava njihove rezultate i povećava zadovoljstvo učenjem. Ovakav način rada izravno proizlazi i iz mog istraživačkog interesa - interakcije čovjeka i tehnologije - jer se i u obrazovanju trudim primijeniti principe dizajna usmjerenog na korisnika, gdje su u središtu procesa upravo studenti.
S druge strane, ja puno učim od njih, o novim načinima razmišljanja, o tehnologijama koje oni svakodnevno koriste i o načinu na koji mlađe generacije doživljavaju digitalni svijet. Upravo ta razmjena energije i perspektiva čini rad sa studentima najljepšim dijelom mog posla. Svaki semestar nije samo prilika za poučavanje, nego i za učenje - i to je ono što me, uz istraživanje, neprestano pokreće.
Koji biste savjet dali mladim znanstvenicima i znanstvenicama koji tek ulaze u područje računarstva?
- Prije svega, važno je zadržati znatiželju, motiviranost i upornost. Računarstvo je područje koje se neprestano razvija, pa je otvorenost prema novim znanjima ključna. Ipak, uz tehničke vještine jednako je važno razumjeti širi kontekst, ljude, društvo i etičke aspekte tehnologije. Savjetovala bih mladima da njeguju interdisciplinarnost i suradnju, jer upravo na spoju različitih područja nastaju najzanimljivija rješenja. I najvažnije, da ne zaborave uživati u procesu istraživanja. Znanost nije utrka, nego put koji traži strpljenje, predanost i vjeru u ono što radite. Uspjeh se ne mjeri samo rezultatima, nego i radošću koju donosi otkrivanje, učenje i mogućnost da svojim radom doprinosite nečem većem. Motiviranost je pritom presudna - ona je snaga koja vas vodi kroz neizvjesnost istraživanja i daje smisao svakom koraku naprijed.
FOTO Tom Dubravec/Cropix
