Prof. Ivan Pavić: Kvalitetni studiji na engleskom su uvjet za internacionalizaciju sveučilišta

Piše Ivan Pavić

Broj stranih studenata u Hrvatskoj zaista je nizak, o čemu najuvjerljivije svjedoči podatak da je Hrvatska s 3,7 posto stranih studenata u ukupnom broju studenata na pretposljednjom mjestu u Europskoj uniji. Na to utječu brojni čimbenici, a jedan od važnijih je mogućnost studiranja na engleskom jeziku, o čemu sam opširno pisao u prethodnom broju Universitasa.
Matematičkim rječnikom rečeno, danas je studij na engleskom jeziku nužan uvjet za privlačenje više stranih studenata, ali to nikako nije i dovoljan uvjet. Nije dovoljan jer mnoga, posebice europska visoka učilišta, nude stranim studentima brojne studije na engleskom jeziku. Dakle, da bi se u takvoj situaciji hrvatska viska učilišta izborila za bolju poziciju trebaju ponuditi još nešto što bi prevagnulo u njihovu korist.

Kvaliteta studija

Na tržištu obrazovanja konkurentnost se može postići na različite načine, a između niza čimbenika, kvaliteta studija jedan od najvažnijih. Pritom mislim na kvalitetu prostorno-tehničkih uvjeta u kojima se izvodi studij, zatim kvalitetu profesorskog kadra te kvalitetu samog studijskog programa. Posljednjih godina hrvatska visoka učilišta uložila su veliki napor da poboljšaju prve dvije odrednice naprijed definirane kvalitete. Kvaliteta studijskog programa, posebice sudeći po nalazima inozemnih evaluatora naših studijskih programa, još uvijek nije na onoj razini na kojoj bi trebala biti.
Prema njihovom mišljenju, naši studijski programi nude respektabilna teorijska znanja, ali često podvlače da studente ne pripremaju dovoljno za praktični rad na radnim mjestima na kojima se zapošljavaju. Bolji poznavatelji naših studijskih programa i načina njihova izvođenja u dobroj mjeri će se suglasiti s tim nalazima. Dakle, postavlja se pitanje kako oblikovati studijski program, neovisno o jeziku na kojemu će izvoditi, hrvatskom, engleskom ili bilo kojem drugom jeziku, koji će uz teorijska znanja pružiti više praktičnih znanja.

Koncept tri "S" kao čimbenik kvalitete

Svoj pristup nazivam modelom tri "S", koji podrazumijeva, odnosno u program uključuje stručnu praksu, zatim stručnjake iz prakse te studij slučaja.
Stručna praksa obvezno bi trebala biti obvezan kolegij, a ne nikako, kao što je to znalo biti, formalnost koja se često svodila na rješavanje potpisom da je praksa izvršena ili da se praksa svodila na trivijalna zaduženja poput kuhanja kave ili raznošenja pošte. Njenim instaliranjem kao obvezne, znači da se stručna praksa propisuje u svojem sadržaju, vremenskom trajanju, nositeljima, ECTS bodovnom vrijednosti i drugim atributima koje podrazumijeva opis kolegija.
Podrazumijeva se i da se izvodi u organizaciji koja je nastavna baza studija. Potonje znači da u nastavnoj bazi treba postojati osoba koja se javlja u ulozi mentora studentima na stručnoj praksi i koja je u svojevrsnoj ulozi sunositelja odnosnog kolegija.
Posebno je pitanje vremenskog trajanja prakse i rasporeda toga vremena. Za to ne postoji univerzalno rješenje, već to ovisi od studija do studija. Ako se nastava na studiju izvodi turnusno, stručna praksa se jednostavno odredi kao jedan od turnusa, dok se u klasičnim slučajevima izvođenja nastave za stručnu praksu može rezervirati početak ili kraj semestra. U nekim slučajevima, ako organizacija nastave drukčije ne dopušta, stručna praksa se može izvesti u više navrata i kraćim vremenskim trajanjem.

Neovisno o stručnoj praksi, a posebice ako ona nije moguća ili nije uputna, kvalitetu studija i praktična znanja mogu podići gostujući stručnjaci iz prakse, posebice ako dolaze iz tehnološki i poslovno naprednih organizacija, donose kvalitetu koja obogaćuju ukupna znanja studenata, jer predavači iz prakse imaju važnu ulogu u povezivanju teorijskog znanja s realnim poslovnim okruženjem. Oni studentima prenose svoja praktična iskustva i konkretne primjere te aktualne izazove iz struke. Njihovo sudjelovanje pridonosi većoj relevantnosti i atraktivnosti studijskih programa.
Treća mogućnost, odnosno studij slučajeva, posebice ako u studijski program nije moguće uključiti stručnu praksu, može itekako pomoći, odnosno obogatiti studij praktičnim znanjima. Da bi se to postiglo studiji slučajeva prije svega trebaju biti realni i aktualni. To znači da se temelje na stvarnim događajima iz prakse te da su iz novijeg vremena. Nadalje, studiji slučajeva trebaju biti prilagođeni razini studija, što podrazumijeva da kompleksnost i dubina razrade studija slučaja treba odgovarati predznanju i kompetencijama studenata. Također bi trebali biti analitički zahtjevni, odnosno poticati na kritičko razmišljanje, povezivanje teorije i prakse te da studenti na temelju analize podataka predlažu rješenja i donose odgovarajuće odluke.

Atraktivna područja

Praktično svaki naš studijski program bi se mogao nuditi stranim studentima na engleskom jeziku, međutim, s obzirom na ograničene obrazovne resurse, važno je kvalitetno procijeniti koji bi od njih mogao privući više stranih studenata. Općenito gledano, prednost bi trebalo dati onim studijima koji, osim solidnih teorijskih znanja, studentima nude i kvalitetna praktična znanja. To posebno vrijedi za one studijske programe koji su traženi na tržištima rada na kojima je studijska ponuda takvih programa ograničena kapacitetom ili svojom kvalitetom.

Studij medicine, koji se inače već nudi na engleskom jeziku na nekoliko naših fakulteta, dobar je primjer studija koji vješto kombinira i spaja teoriju i praksu, odnosno znanja iz predkliničke i kliničke teorije i medicinske prase te kao takav privlači strane studente, posebice iz zapadnoeuropskih zemalja. U tom smislu kao atraktivni mogu se navesti studijski programi iz biomedicine i zdravstva, kao što su, uz medicinu, veterinarska medicina, dentalna medicina i farmacija. Uz biomedicinu i zdravstvo, prirodne znanosti sa studijskim programima iz matematike, fizike kemije i biologije također bi mogli biti zanimljivi stranim studentima.
Iz područja tehničkih znanosti u obzir bi mogli doći studiji pomorstva, građevine, arhitekture, geodezije, elektrotehnike, strojarstva, računarstva, dok iz područja biotehničkih znanosti izgledan interes stranih studenata mogao bi biti za studije agronomije, šumarstva, drvne tehnologije i prehrambene tehnologije. Područje društvenih i humanističkih znanosti također sadrži brojne studijske programe koji bi svoja vrata mogli otvoriti stranim studentima. Prije svega to bi mogli biti studij iz ekonomije, sociologije, filozofije, psihologije, arheologije, povijesti umjetnosti, kineziologije.

Osim navedenih, stranim studentima bi se mogli ponuditi i drugi studijski programi koji se izvode na hrvatskim visokim učilištima. Važno je procijeniti očekivani interes stranih studenata, posebice u odnosu na kvalitetu studija u konkurenciji s kvalitetom koju nude visoka učilišta iz drugih zemalja. U tom smislu držim da bi se naša visoka učilišta trebala opredijeliti samo za one studijske programe koji su u stanju ponuditi studijske programe međunarodno priznate kvalitete. U organiziranom pristupu njihova izbora, kako se neki studiji ne bi duplirali, posebice ako su nejednake kvalitete, značajna bi uloga mogla pripasti hrvatskom Rektorskom zboru i resornom ministarstvu.

Foto: Nikola Brboleža/Cropix