Retrospektivna izložba velikog splitskog kipara Andrije Krstulovića otvara se u srijedu, 21. prosinca u 19 sati u Sveučilišnoj galeriji na splitskom kampusu, Ruđera Boškovića 31. Izložbu će otvoriti rektor Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Dragan Ljutić, a predstaviti prof. dr. sc. Ive Šimat Banov. Prigodnu riječ uputit će i akademik Kažimir Hraste ujedno i jedan od autora likovnog postava.
Velikim postavom, koji će biti po prvi put predstavljen na oba kata Sveučilišne galerije, pokazat će se bogat opus hrvatskog kipara Andrije Krstulovića (Split, 5. XI. 1912. – Split, 4. VI. 1997.). Na izložbi u Sveučilišnoj galeriji postav uključuje radove stvorene kroz njegovu bogatu umjetničku karijeru, a koji uključuje niz reljefa, izbor portreta, aktove, pastoralne skulpture, te skice i modele za javne skulpture Pravda, Osmijeh suncu i Spomenik palom pomorcu koje su postale amblemski znakovi Splita. Kiparstvo Andrije Krstulovića pokazuje veličinu majstorske vještine klesanja i modeliranja inspirirane antičkim uzorima i Dalmatinskom zagorom koja je bila njegov nepresušni izvor motiva i tema. Pripremu radova za izložbu obavio je Odsjek za kiparstvo u suradnji s Odsjekom za konzervaciju i restauraciju Umjetničke akademije u Splitu.
Izložba je uvod u predstavljanje većeg djela sabranog u monografiju "Andrija Krstulović" koja će biti predstavljena javnosti u proljeće u 2023. godine. Njome Sveučilište u Splitu, kao priređivač monografije, želi odati priznanje ovom velikom splitskom kiparu, profesoru i pedagogu koji je ostao nedovoljno poznat u javnosti i nedostatno kritički vrednovan od strane struke. Autori monografije kritičkih ogleda su povjesničari umjetnosti Margarita Sveštarov Šimat i Ive Šimat Banov.
Izložba ostaje otvorena do 23. siječnja 2023.
Tekst iz ulomka uvoda u monografiju o Andriji Krstuloviću Ive Šimata Banova:
(…) Mnogo je toga stvorio u samoći svojeg atelijera. Njegovi tanjuri, plitice, reljefi, skice, crteži nisu puki odmor od velikih zadaća povučena i samoći priklonjena kipara, nego svakodnevni dnevnički zapis života. Čistoća obrisne linije nije bila stilizacija koja je kastrirala život niti je značila gubitak vitalističkih srha. Štoviše, čistoća profila, jasnoća modelacije, zaobljenost te zatvaranje formata bilo je sabijanje i čuvanje vitalističkih opažaja.
Varijacije na jednu temu ili vjernost „malim“ temama plod su svakodnevnih bilježenja i nesumnjivo vrijednosni ekvivalent njegovim velikim oblicima u kojima je sačuvan unutrašnji intenzitet koji ne nadilazi ljudsku mjeru i ljudsku sudbinu. U svemu tome, u velikim i malim radovima vidljiv je osobni leksik, ali i epoha, mit i stvarnost, opće stanje duha, ali i živi čovjek. Ocjenjivanje i propitivanje opusa Andrije Krstulovića stoga je zadaća posebne namjene koja uza širu kulturološku sliku, koju su već u segmentima započeli, ali i dovršili pojedine kolege (Rismondo ml., Maroević, Kečkemet…) u monografskoj obradi; čeka i ponešto strpljivijeg čovjeka od mene. Ali neopisivo raduje vidjeti bogati i slojeviti opus, mnoštvo djela u neredu atelijera i prašnjavih slika krcatih i zatrpanih polica i prostora koji izumiru, posebice danas kad se zaborav zanata gadno osvećuje (što više mašte imaš, to ti i više zanata treba, Baudelaire) i kada povlastice predsvjesnih stanja („ideja“) i prečaca vode do lagano dosegnutih ciljeva.
Ali ne moralizirajmo. Krstulović nije točka polemike nego zadaća. On je još uvijek nepropitan i ne do kraja protumačen slučaj, ako se to „slučajem“ uopće može zvati. Ako je nešto „slučaj“ – to smo mi…