Zatvori
Sveučilište u Splitu podržava UN-ove ciljeve održivog razvoja
21.3.2022.
Svjetski dan poezije s Hrvojem Markom Peruzovićem

Svjetski dan poezije UNESCO je proglasio 1999., a s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Riječ poezija, latinski poēsis , odnosno grčki ποίησις (poíesis), što znači raditi, ostvariti, smatra se najrafiniranijom manifestacijom, kroz riječi, osjećaje i razmišljanja koja ljudska bića mogu izraziti o ljepoti, ljubavi, životu ili smrti. Jer; "Poezija liječi rane nanesene razumom" (Novalis) i baš zato izmijenili smo nekoliko rečenica s Hrvojem Markom Peruzovićem, hrvatskim akademskim slikarom, grafičarom, ilustratorom, kiparom, fotografom, ali i pjesnikom.

Želimo vam sretan Svjetski dan poezije...

Iznimno ste svestrani umjetnik i svakako želimo izbjeći pitanje koji Vam je umjetnički medij izražavanja najdraži, ali čini se da su Vam riječi zadnjih godina jako važne?

Čitav život bio sam sklon pisanju ali nisam imao dovoljno hrabrosti s tim izaći pred druge. Trebalo mi je dosta vremena da osvijestim i tu svoju kreativnu stranu, tako da se tek zadnjih desetak godina intenzivnije i ozbiljnije bavim pisanjem. Slikarstvo mi je i dalje primarno, od njega na kraju krajeva i živim, ali shvatio sam da se neka stanja ne mogu dovoljno jasno izraziti crtom i bojom, već je za to potrebna riječ. Tamo gdje prestaje slikarstvo, počinje poezija; i obrnuto. A opet se jedno i drugo na poseban način prožima. Moje pjesme u sebi nose dosta slikarskog, kao što i slike imaju nešto poetsko. To je ono nešto što je Kandinsky nazvao "unutarnja nužnost" i koja će na bilo koji način, prije ili kasnije, pronaći svoj put. Ključna je ta univerzalna osjećajnost i individualni doživljaj svijeta, potom biram sredstvo pomoću kojeg ću to najbolje moći iskazati.

Vaš Facebook profil je jedna velika glazbeno-likovno-poetsko-aforizmično-esejističko- i ina slikovnica (ako se uopće smijemo tako izraziti) i užitak je čitati Vaše misli. Jesu li društvene mreže zapravo odličan poticaj za ovu vrstu umjetničkog rada? Vuku li one umjetnika da bude produktivan na dnevnoj bazi?

Društvene mreže su činjenica bez koje je trenutačno naš život nezamisliv. Već na samom početku shvatio sam njihov golemi potencijal i nastojao ih iskoristiti na najbolji mogući način. One su mi pomogle da bolje sagledam samoga sebe kao i svijet koji me okružuje. Na kraju krajeva, Facebook ili Meta, kako se danas zove, mi je omogućio da dobijem nagradu Post Scriptum i objavim svoju prvu knjigu. Knjige i čitanje su moja velika strast, neka vrsta plemenite ovisnosti. Neprestana glad za novim spoznajama. Ali prihvatio sam  društvene mreže kao suvremeni alat pomoću kojeg na jednostavan i brz način mogu doprijeti do svoje publike. Objavljujem sve ono što bih i sam volio slušati, gledati ili čitati. Dakako, tu je jako važno povezivanje i međusobna komunikacija.

Kako u Vašem slučaju nastaje pjesma? Je li to val inspiracije ili pak polagana gradnja?

Potreban je nekakv impuls koji pokrene stvari. To može biti događaj, vizualni podražaj, nečija tuđa pjesma ili slika, ponekad čak i jedna riječ ili pojam mogu pokrenuti lavinu osjećaja i asocijacija. Obično pjesmu napišem u jednom dahu, kasnije je po potrebi malo uredim. Slično je i sa slikama, dobro je da malo odleže jer se tako lakše uoče nedostaci. Nadahnuće je poput iznenadne sreće, kratkotrajan i prolazan trenutak, poput Kairosovog čuperka, treba biti spreman i spretan kako bi ga mogli uhvatiti i pribilježiti u umjetničkom djelu. Sve ostalo je kontinuirani rad i neprestano učenje.

Možete li nam malo više riječi reći o pjesmi koju ste nam predložili za objavu (zašto ta pjesma, kada i kako je nastala, …,)?

Odabrao sam svoju pjesmu "Pozdrav" koju sam napisao negdje sredinom prošlog ljeta. Obično ti zadnja pjesma ili slika budu najdraže, sve do onog trenutka dok ne napišeš ili ne naslikaš nešto novo. Misli i osjećaji polako fermentiraju i onda se u jednom trenutku dogodi taj preokret u kojem shvatiš da si spreman to pretočiti u riječi, da je plod sazrio za berbu. Ta mi se pjesma čini znakovita zbog toga jer mislim da sam u njoj uspio uhvatiti shizofreni duh našeg vremena koje je prilično zbunjujuće i kaotično. Sama poanta na kraju pjesme zapravo govori o tome kako je umjetnost jedna od stvari koja životu može dati jasniji smisao i kako nam ljepota može pomoći da se lakše nosimo s našim vlastitim demonima i brojnim izazovima nemilosrdne stvarnosti.

 

POZDRAV

Pozdravljam svu djecu ustaša i partizana

braću i sestre s obje strane bodljikave žice

samozvane štovaoce Presvete Majke Istine

pozdravljam sve vjernike i nevjernike

bez obzira na vrstu i dubinu njihove sumnje

bez obzira na snagu njihovog mističnog iskustva

pozdravljam sve one koji su sigurni

u ono što osjećaju misle i rade

kao i one malo manje sigurne ili

potpuno nesigurne i izgubljene

pozdravljam sve razočarane žene

koje nisu uspjele pronaći istinsku ljubav

i sve nikad odrasle muškarce

koji se nisu uspjeli adekvatno oteti od majke

svu djecu koja sjede pred osvjetljenim zaslonima

svu starčad koja kunja u naslonjačima

i prebire prstima po krunici preostalih sjećanja

čiji se savjeti nisu uspjeli primiti

pozdravljam sve lijeve desne i središnje

ljevoruke desnoruke i zloguke

sve anonimne utjerivače pravde

ljubitelje dobrog vina i eteričnih biljaka

pozdravljam sve teologe i marksiste

poklonike televizijskih serija

vlasnike kućnih ljubimaca

sve slobodno misleće intelektualce

i nepravedno zatočene domaćice

ovisnike o kavi cigaretama i svemu drugom

one na listama za odstrel

sve pokradene obespravljene i bolesne

vozače bicikliste pješake pjevače i trubadure

one nacionalno osviještene

kao i one neosviještene

one koji su se snašli i one koji nisu

sve ustreptale nesigurne i zagubljene

bez obzira na spol rod narod i izrod

bez obzira na imovinsko stanje

i svaku vrstu životnog opredjeljenja

želim reći samo nekoliko stvari

činjenica da čitate ovu pjesmu

dolijeva još nešto ulja

na slabašnu vatru nade

prijeteća hrpa neopranog veša

raste iz dana u dan

filozofsko otkrivanje tople vodice

šuć muć pa prolij zgodno je

zbog toga što je tako puno ugodnije

ispirati usta jer manje trnu zubi

najavljujem stoga još jedno alkemijsko vjenčanje

pa recite napokon ono što imate za reći

jednostavno onako kako je to Wittgenstein zapisao

ili o onome o čemu ne možete govoriti

pjevajte zauvijek

 

O umjetniku: Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa Prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na više od pedeset samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ostvario je i brojna djela sakralne tematike: križni put u Solinu, oltarnu palu i križni put u Dubrovniku, vitraje u Karmelu svetog Ilije (BiH) te mozaik na pročelju crkve u Zagvozdu. Djela mu se nalaze u raznim privatnim i javnim zbirkama i muzejima (Galerija umjetnina, Split; Zbirka "Majka" Humac BiH; Muzej grada Kaštela, Galerija "Vladimir Bužančić", Zagreb; Galerija umjetnina grada Slavonskog broda; Samostan benediktinki sv. Margarite u Pagu i dr.) Sudjelovao je na brojnim likovnim susretima i kolonijama humanitarnog karaktera. Likovno je uredio i ilustrirao nekoliko knjiga, kataloga i monografija. O njegovom radu pisali su Josip Depolo, Ive Šimat Banov, Stanko Špoljarić, Tonko Maroević, Vladimir Rismondo ml., Andro Filipić, Darko Schneider, Đuro Vanđura, Iva Körbler, Tonči Šitin, Nevenka Nekić, Vinicije Lupis, Anamarija Stibilj Šajn, Nives Marvin, Toni Horvatić, Vlasta Tolić, Mirela Duvnjak, Sanda Bajzek Stanačev, Igor Brešan, Elizabeta Wagner i dr. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Dobitnik je prve nagrade "Post scriptum" za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu festivala književnosti KaLibar. Objavio je zbirku pjesama "Nekoga moramo voljeti (kako na webu, tako i na zemlji)". Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik. Rado je viđen izlagač u našoj Sveučilišnoj galeriji u Splitu.

Sve novostiSljedeća

Imate pitanje? Tu smo!