Tino Vidović, mladi znanstvenik i inženjer s Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje svoj profesionalni put gradi spajajući akademsku izvrsnost i praktično iskustvo u industriji. Nakon diplome na spomenutom fakultetu, nastavio je raditi kao asistent i istraživač, a nedavno je obranio doktorsku disertaciju. Njegov rad fokusiran je na hibridizaciju brodskih energetskih sustava i smanjenje emisija, a paralelno radi i u automobilskoj industriji, što mu omogućuje da inovacije iz laboratorija primijeni u stvarnom sektoru. Studentima prenosi iskustvo kroz kolegije koji spajaju simulacije i praktične zadatke, a nedavna Nagrada za znanost Sveučilišta u Splitu potvrda je njegova uspješnog spoja znanstvenog rada i industrijske primjene.
Od samih početaka bavljenja inženjerstvom, moj je cilj bio raditi na inovativnim rješenjima koja izravno povezuju znanstveni rad i industrijsku primjenu. Čvrsto vjerujem da znanost ne smije biti izolirana, stoga nisam htio postati znanstvenik koji se ulaskom u akademsku karijeru zatvara isključivo u okvire laboratorija. Upravo zato kontinuirano sam prisutan i u realnom sektoru. Konkretno, radim u automobilskoj industriji na poslovima validacije i testiranja najsuvremenijih pogonskih sustava. Taj spoj teorijskog znanja i najnovijih trendova iz autoindustrije nastojim prenijeti i svojim studentima na FESB-u. Posebno mi je važan angažman na kolegiju "Automobilski pogonski sustavi u virtualnom okruženju", gdje ih učim kako koristiti moderne programerske alate i simulacije za rješavanje stvarnih inženjerskih problema s kojima će se susresti u karijeri - objasnio je Vidović.
Čestitam na Nagradi za znanost Sveučilišta u Splitu u kategoriji mladih znanstvenika, što vam ona znači osobno i profesionalno?
Osobno, ova nagrada mi predstavlja iznimnu čast i priznanje za sav trud uložen tijekom proteklih godina istraživanja. Dobiti ovakvo priznanje od vlastitog Sveučilišta, gdje sam započeo svoj put kao student, daje mi poseban osjećaj ponosa i potvrdu da se naporan rad i upornost uistinu cijene.
Profesionalno, Nagrada za znanost je snažna validacija mog istraživačkog smjera. U svijetu znanosti, rezultati se često mjere brojkama, a činjenica da sam u kategoriji mladih znanstvenika prepoznat na temelju objavljenih 10 znanstvenih radova u međunarodnim časopisima kategorije A te sedam radova u zbornicima s recenzijom, potvrđuje da naši projekti na FESB-u stoje uz bok svjetskim trendovima.
Ono što mi je najvažnije jest da ova nagrada dokazuje kako je moj pristup, u kojem znanstveno istraživanje i izravna primjena u industriji čine neraskidivu cjelinu, ispravan put. Ona poručuje da doprinos znanosti ne mora nužno biti odvojen od realnog sektora, već da upravo ta sinergija, gdje znanstvena istraživanja rješavaju konkretne probleme poput energetske učinkovitosti i smanjenja emisija donosi najveću vrijednost društvu.
Izazovi moderne plovidbe
Vaš doktorski rad nosi naslov “Integrirano dimenzioniranje i upravljanje energijom hibridnog brodskog energetskog sustava”. Kako ste se odlučili usmjeriti baš u područje hibridnih brodskih energetskih sustava i energetskog upravljanja?Moja odluka o usmjeravanju u područje hibridnih sustava i upravljanja energijom rezultat je interesa za energetski sektor koji sam razvijao tijekom studiranja na FESB-u. Već na diplomskoj razini, kroz kolegije vezane uz toplinske strojeve i simulacije, privukli su me složeni sustavi i mogućnosti njihove optimizacije.
Ipak, ključni trenutak u definiranju mog puta bio je rad s mojim mentorom, prof. dr. sc. Gojimirom Radicom. Njegovo me iskustvo i stručno usmjeravanje motiviralo da se fokusiram na dekarbonizaciju u pomorstvu - temu koja je od kritične važnosti, kako za globalnu ekologiju, tako i za našu jadransku regiju. Hibridni sustavi su se nametnuli kao idealno područje jer zahtijevaju napredne matematičke metode i algoritme za upravljanje, što mi je omogućilo da povežem strojarstvo s modernim IT alatima. Odlučio sam se za ovaj smjer jer nudi konkretne odgovore na pitanje kako smanjiti štetne emisije bez kompromisa u performansama broda. Cilj mi je bio razviti metodologiju koja će omogućiti da brodovi budućnosti troše manje resursa, a traju duže, koristeći najbolje od oba svijeta: klasičnih motora s unutarnjim izgaranjem i modernih rješenja poput baterija.
Uključeni ste u nekoliko projekata vezanih uz smanjenje emisija, brodske energetske sustave i energetsku učinkovitost. Možete li nam pojasniti što ti projekti konkretno obuhvaćaju i čime se točno bavite u njima?
Moj dosadašnji rad primarno je vezan uz projekt Hrvatske zaklade za znanost pod nazivom "Povećanje učinkovitosti, smanjenje štetnih emisija i hibridizacija brodskog energetskog sustava" (MOPTIHYB). Kroz ovaj projekt nastojimo riješiti neke od ključnih izazova moderne plovidbe, a moje istraživanje u tom okviru obuhvaća nekoliko važnih smjerova. Prvi je svakako hibridizacija, gdje razvijamo metode za optimalno kombiniranje različitih izvora energije. Drugi, iznimno bitan stup mog rada, jest razvoj i modeliranje gorivnih članaka, tehnologije koja omogućuje proizvodnju čiste energije uz nultu stopu emisija. Također, istražujem i mogućnosti korištenja alternativnih goriva unutar klasičnih pogonskih sustava s motorima s unutarnjim izgaranjem.
Cilj je stvoriti sustav koji nije samo teoretski održiv, već i praktično primjenjiv. Važno je naglasiti da je pomorski sektor iznimno širok i specifičan te da ne postoji univerzalno rješenje koje bi odgovaralo svakom tipu plovila ili ruti. Upravo zato mi, kao dio akademske zajednice, moramo tom izazovu pristupiti s maksimalnom ozbiljnošću i detaljno sagledati sve dostupne mogućnosti. Fokus na ova tri područja, hibridne pogone, gorivne članke i alternativna goriva omogućuje nam da sagledamo cijelu sliku i pronađemo načine kako maksimalno smanjiti štetni utjecaj pomorskog prometa na okoliš, zadržavajući pritom visoku razinu pouzdanosti i učinkovitosti.
Povezivanje teorije i prakse
Ukratko nam objasnite na koji način hibridni energetski sustavi doprinose smanjenju emisija u brodskom prometu?Hibridni sustavi doprinose dekarbonizaciji prvenstveno kroz implementaciju naprednih strategija upravljanja energijom (EMS). Umjesto oslanjanja na fiksne režime rada, koristimo algoritme optimizacije koji u realnom vremenu koordiniraju različite izvore energije poput dizelskih motora, baterija i alternativnih izvora kako bi se postigla maksimalna učinkovitost cijelog pogonskog postrojenja.
Klasični brodski motori ispuštaju najviše štetnih plinova kada rade pod nepovoljnim opterećenjima, što je najizraženije pri malim brzinama plovidbe ili manevriranju u lukama. Hibridizacija omogućuje da te tranzijente i nepovoljna radna područja premostimo koristeći energiju iz baterijskih spremnika. U svom istraživanju fokusiram se na matematičke metode koje omogućuju sustavu da dinamički prilagođava raspodjelu snage prema profilu plovidbe. Rezultat takvog pristupa je izravno smanjenje potrošnje goriva i emisija, ali i produljenje životnog vijeka komponenti sustava jer se izbjegavaju nagla opterećenja. Važno je naglasiti da su ta smanjenja emisija najznačajnija upravo u lukama i naseljenim obalnim područjima, gdje je zagađenje najvidljivije i najštetnije za lokalno stanovništvo. Na taj način osiguravamo tišu, čišću i energetski održivu plovidbu, što je ključno za zaštitu našeg akvatorija.
Koliko je, po vašem mišljenju, važno povezivanje teorije i prakse u vašem području, posebno u kontekstu tehnologija za zelenu i održivu pomorsku energiju?
Povezivanje teorije i prakse je apsolutni imperativ. Smatram da u tehničkim znanostima puko teoretiziranje bez doticaja sa stvarnim izazovima industrije može biti kontraproduktivno za obje strane. Inovacije u energetici moraju biti ne samo znanstveno utemeljene, već i dokazano pouzdane u realnim uvjetima.
Izravan rad u realnom sektoru omogućuje mi da probleme s kojima se industrija svakodnevno suočava prepoznam u ranoj fazi i integriram ih u znanstvena istraživanja na fakultetu. Ako se te dvije strane razdvoje, znanost riskira postati svrha samoj sebi i gubiti doticaj s realnim potrebama društva, dok industrija gubi dubinu potrebnu za prave tehnološke iskorake. Čvrsto vjerujem da znanstvena misao i njezina realizacija u industriji moraju činiti neraskidivu cjelinu jer je to jedini put prema stvarnoj zelenoj tranziciji i održivim rješenjima.
Modernizacija studijskih programa
Kako vidite ulogu hrvatskih sveučilišta i znanstvenika u globalnoj tranziciji prema održivim energetskim sustavima?Hrvatska sveučilišta, a posebno splitsko, imaju sjajnu tradiciju i vrhunske stručnjake koji ravnopravno sudjeluju u globalnoj znanstvenoj raspravi. Naša je uloga dvojaka: s jedne strane moramo biti nositelji tehnološkog razvoja kroz razne nacionalne i međunarodne projekte, a s druge strane imamo odgovornost obrazovati inženjere koji će tu tranziciju provesti u djelo.
Kroz modernizaciju studijskih programa i uvođenje kolegija koji se bave simulacijama i virtualnim razvojem energetskih sustava, nastojimo osigurati da naši diplomanti budu konkurentni na svjetskom tržištu. Ipak, taj proces nikada ne smije stati, stalna modernizacija je nužna kako ne bismo kaskali za brzim promjenama u industriji i prestali se prilagođavati potrebama tržišta. Smatram da su fakulteti i znanost oduvijek bili, i moraju ostati, okosnica takvih promjena i motor prilagodbe novim tehnološkim okolnostima. Smatram da hrvatski znanstvenici mogu i moraju biti predvodnici u specifičnim područjima kao što je zeleno pomorstvo, koristeći naše jedinstveno geografsko i stručno nasljeđe.
A radite li na projektima u suradnji s industrijom? Imate li već planove ili ideje za nove istraživačke projekte, gdje se vidite u budućnosti?
Suradnja s industrijom ključni je dio mog identiteta, a posebno bih istaknuo dugogodišnju i vrlo uspješnu suradnju s tvrtkom AVL AST d.o.o. Zajedničkim snagama smo na diplomskom studiju strojarstva pokrenuli kolegij "Automobilski pogonski sustavi u virtualnom okruženju", za koji su oni velikodušno donirali vrijednu opremu našem fakultetu. Ta sinergija omogućila je studentima rad na najmodernijim alatima, a meni osobno dragocjeno iskustvo kooperanta na projektu s BMW grupom tijekom posljednje tri godine. Na tim projektima radili smo na validaciji i testiranju softvera kontrolnih jedinica za mjenjačke sustave, invertere i ostale ključne komponente modernih električnih pogona. Što se tiče budućnosti, odlučio sam se za jedan novi iskorak. Planiram se na neko vrijeme u potpunosti posvetiti radu direktno u industriji. Iako ne zatvaram vrata akademiji, smatram da u našem visokoobrazovnom sustavu nedostaje stručnjaka koji su prošli oba sustava i razumiju dinamiku i znanosti i realnog sektora. Još sam mlad i svjestan sam da pravo iskustvo tek trebam steći na terenu, rješavajući kompleksne probleme u dinamičnom industrijskom okruženju. Vjerujem da ću se s tim stečenim iskustvom u budućnosti moći još kvalitetnije vratiti znanstvenom i nastavnom radu. Nagrada koju sam primio samo je dodatni vjetar u leđa da nastavim tim putem spajanja dvaju svjetova.
Foto Nikola Brboleža/Cropix
