U sklopu programa manifestacije Ljetne tvornice znanosti u srijedu, 23. srpnja na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu održana je znanstveno-edukativna radionica znakovitog naslova „Kakve su ovo vradžbine?!“ koja je privukla veliki broj mladih sudionika. Dvorana je bila dupkom popunjena, a atmosfera ispunjena znatiželjom, smijehom i brojnim pitanjima. Djeca su aktivno sudjelovala, oduševljeno pratila pokuse i interakcije te s osmijehom napustila radionicu, obogaćena novim znanjima i s još više pitanja.
Znanost ne mora biti dosadna, može biti magična, nepredvidiva, a ponekad i zabavnija od iluzije. To je pokazalo i ovo predavanje koje je spojilo svakodnevne fenomene s elementima znanstvene čarolije. Iza koncepta stoji znanstvenik i popularizator znanosti dr. sc. Marko Nuskol koji s publikom ne dijeli samo informacije, već i čuđenje.
Sve je počelo jednim videozapisom kako mačka šapom pali i gasi svjetlo. „Dan, noć - kakve su ovo vradžbine?“ govori glas u pozadini. Taj prizor, istodobno duhovit i znakovit, postao je početna točka za cijelu seriju radionica koje pokušavaju objasniti kako nešto naizgled jednostavno nije lako objašnjivo i može biti baš zabavno.
- Ta mačka zna upaliti svjetlo, ali ne zna kako ono radi. I tu kreće moja inspiracija - rekao je voditelj radionice, dodajući kako mu je cilj pokazati djeci, bez obzira na godine, da ono što izgleda jednostavno nije uvijek lako objašnjivo, ali zato može biti iznimno zanimljivo.
Radionice su zamišljene interaktivno: uključuju kvizove, demonstracije i sudjelovanje publike, s jasnim ciljem da probudi ono iskreno „wow“ na licima sudionika. Fenomene poput rada termos boce, sušenja rublja na minusu ili iluzije kretanja kotača (tzv. wagon wheel effect) koristio je kao primjere koji izazivaju radoznalost. Upravo taj optički fenomen kotača koji se, gledano s određenom brzinom, čini da se okreće unatrag, jedan mu je od favorita.
- Naizgled bezvezna pojava, no u filmskoj industriji jako bitna i svima jako zabavna jer krije trik u sebi.
Znanost u ovom slučaju nije samo odgovor na pitanje zašto, nego i kritički način gledanja na svijet. A kad je riječ o znanju, najviše ga frustriraju tvrdoglave zablude. Jedna od njih je i pogrešno shvaćena funkcija termos boce.
- Iznenadili biste se koliko puta studentima na laboratorijskim vježbama postavim pitanje kako termos boca čuva toplinu, a točan odgovor ne zna gotovo nitko - istaknuo je uz osmijeh.
Zanimljivo, njegov vlastiti ulazak u svijet znanosti nije započeo pokusima u djetinjstvu.
- Nažalost, nisam se kao dijete bavio pokusima. Danas djeca imaju puno više mogućnosti nego što je moja generacija imala: festivali, STEM radionice, Ljetna tvornica znanosti. Možda ću baš ja biti taj koji će nekome potaknuti novi način razmišljanja.
Iako se danas s velikim entuzijazmom bavi kemijom i znanstvenim radom, prvotni plan bio je računalna znanost.
- Htio sam se baviti programiranjem. Računalna logika mi je uvijek išla od ruke, i još danas mi to jako dobro ide - prisjeća se.
No život je imao drukčije planove. Nije upao na željeni fakultet i morao je razmisliti o drugim opcijama. Umjesto da odustane, odlučio je proširiti vidike. Tako je otkrio Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu.
- Oduvijek su mi prirodne znanosti bile bliske, pa sam odlučio dati šansu kemiji i nisam pogriješio - kazao je.
Ono što je u početku bila alternativa, ubrzo je postalo prava znanstvena ljubav. Fakultet je završio s uspjehom, a put ga je dalje vodio u svijet istraživanja od organskih sinteza do spektroskopskih analiza i rada na konformacijama peptidnih molekula.
- Na kraju sam taj fakultet zavolio, završio i zaljubio se u znanost kemije. Danas ne mogu zamisliti da sam odabrao nešto drugo.
Upravo ta osobna priča, nesavršen, ali iskren put do znanosti, snažno utječe i na njegovu današnju želju da kemiju približi drugima. Posebno mladima. Jer, kako kaže, nisu svi rođeni sa znanstvenim interesima, ali je dovoljno da ih netko u pravom trenutku potakne.
- Možda baš ja budem taj koji će nekome promijeniti perspektivu kao što se i meni promijenila - dodao je.
Iako radi u akademskom okruženju, osobito se ističe po svom angažmanu u popularizaciji znanosti među djecom i mladima.
- Čak i kad mi bude teško na poslu, uvijek nađem vremena da barem jedno pitanje istražim i spremim ga u svoj dokument raznih ideja - objašnjava i dodaje kako mu je cilj biti predavač koji se pamti.
- Volim kad na licima publike vidim da to nisu znali, da su sada naučili nešto novo i da se nisu isključili nakon nekoliko minuta.
Iskustva s djecom i mladima pokazala su mu koliko je forma važna.
- Osnovnoškolci više vole bombastične zanimljivosti. Njih ne zanima toliko zašto je nešto tako, već kako je to moguće. Srednjoškolci su zahtjevniji, žele nešto što još nisu vidjeli, imaju nevidljivi štit oko sebe koji treba probiti.
No to su izazovi u kojima uživa, prilagoditi sadržaj svima, od djece do odraslih. A od svih komentara publike, najviše ga je dirnuo onaj jednog dječaka:
- Usprkos gužvi i stotinjak djece, uspio se progurati do mene da mi kaže da sam napravio cool radionicu. Taj izraz lica pamtim i neću to skoro zaboraviti.
Za kraj, njegova poruka mladima, ali i svima koji žele gledati svijet znanstvenim očima, zvuči gotovo poetski:
- Sve znanje koje danas naučite možda sutra više neće vrijediti. U moje doba studiranja imali smo tri oceana, danas ih imamo pet. Preispitujte sve što naučite i nikada se ne prestajte pitati kako nešto funkcionira. Život je magičan i zanimljiv, samo ako uhvatimo malo vremena da stanemo i pogledamo ga otvorenim očima.
Ljetna tvornica znanosti je godišnji događaj koji okuplja djecu od 9 do 18 godina s ciljem promicanja znanstvene pismenosti i popularizacije znanosti među mladima. Tijekom ovog događaja mladi sudionici, njih 130, imaju priliku sudjelovati u raznovrsnim znanstvenim radionicama osmišljenim kako bi potaknule njihovu znatiželju i ljubav prema znanosti. Završni sajam na kojem će polaznici predstaviti što su radili cijeli tjedan, održat će se u nedjelju 27. srpnja s početkom u 10 sati, na splitskom PMF-u.
Fotografije: Joško Ponoš / Cropix
