U Sveučilišnoj galeriji u Splitu 15. travnja otvorena je izložba diplomskih radova studenata Slikarskog odsjeka Umjetničke akademije u Splitu pod nazivom Slikarstvo i mogućnosti slike: generacija 2024. Projekt je realiziran uz podršku voditeljice Galerije, Helene Trze Jakelić, koja kontinuirano otvara prostor mladim umjetnicima i potiče suradnje između institucija.
Na izložbi su predstavljeni diplomski radovi devetero mladih umjetnika: Katarine Botice, Nore Gabrić, Đane Lončar, Zvonimira Lukasa i Kristine Tokić, koji su studij završili u klasi prof. art. (T) Viktora Popovića, te Sunčane Barbarić, Marine Mužinić, Paule Šaravanje i Fani Vidović, koje su diplomirale u klasi izv. prof. art. Vedrana Perkova. Mentorski proces pratili su asistenti Anita Miloš Tomaić i Josip Šurlin. Teorijsku podršku svim radovima pružila je izv. prof. dr. sc. Blaženka Perica, dok je mentor za fotografiju u radu Fani Vidović bio prof. art. Ivan Kolovrat.
Jedan od mentora, prof. Viktor Popović, ističe kako je posebnost cijelog Likovnog odjela UMAS-a rad s malim grupama. Isto je i na Odsjeku za slikarstvo, koji upisuje osam studenata po godini. Takav format omogućava intenzivan dijalog i individualizirani pristup svakom studentu, čime se stvara podloga za razvoj umjetničkog izraza i inovativnosti. Već na trećoj godini prijediplomskog studija, studente se potiče na sustavno istraživanje osobnih umjetničkih interesa i razvijanje vlastitih tema. Ovaj proces nije samo akademski zadatak, već prilika za duboko istraživanje identiteta kao i konteksta u kojem stvaraju. Kroz sustavno oblikovanje vlastite poetike, studenti postupno razvijaju kritički pogled na vlastiti rad, što im omogućuje jasnije definiranje konceptualnih i estetskih ciljeva. Njihova umjetnička istraživanja nerijetko prerastaju u promišljanje šireg društvenog konteksta, reflektirajući suvremene izazove i fenomene. Upravo se ta širina pristupa jasno očituje u recentnim diplomskim radovima predstavljenima na izložbi, kroz koje svaki autor na svoj način promišlja sliku kao sredstvo izražavanja. Prema riječima prof. Popovića, uspjeh umjetničkog razvoja studenata ne ovisi isključivo o mentorstvu, već i o međusobnoj dinamici unutar svake generacije. Kreativni proces nije izoliran, već se oblikuje kroz međusobne razmjene ideja, kolektivnu refleksiju i konstruktivne kritike. Takav dijalog između studenata i profesora unutar institucionalnog okruženja ključan je za formiranje samostalnih autora spemnih za profesionalni rad i daljnji umjetnički razvoj.
Važnost teorijskog znanja dodatno je naglašena i u riječima dr. sc. Bože Kesića, predavača na Umjetničkoj akademiji u Splitu. On ističe kako danas ne postoji neobrazovani umjetnik, barem ne onaj koji će biti prepoznat. Teorijsko promišljanje vlastitog rada postalo je nužno, a upravo kroz taj proces studenti razvijaju sposobnost da se izbore za vlastitu umjetničku poziciju. Premda se možda ne može govoriti o radikalno novim pristupima slici i slikarstvu, ono što generaciju 2024. čini posebnom jest sloboda koju imaju u istraživanju i izražavanju. Svaki od njih pronašao je vlastiti glas, što ih razlikuje ne samo međusobno, već i u odnosu na prethodne generacije. U interpretaciji radova važno je poštivati autorsko polazište, ono je sidro čitavog procesa. Interpretacija može obogatiti djelo, ali mora biti odmjerena kako ne bi odvela rad u neželjenom smjeru.
Radovi ove generacije obuhvaćaju širok raspon tema i pristupa, od intimnih priča i društvene kritike do eksperimentiranja s medijima i prostorom. Djela otkrivaju kako mladi umjetnici danas promišljaju i koriste sliku kao prostor izražavanja, istraživanja, ali i preispitivanja stvarnosti.
Među predstavljenim radovima, Sunčana Barbarić istražuje sjećanja kroz pejzaž u stalnom nastajanju, dok Đana Lončar prenosi svakodnevne trenutke s fotografije na slikarsko platno. Katarina Botica se kritički bavi ulogom masovnih medija, promišljajući način na koji se vijesti prenose i kako nas afektiraju, bez dodatnog izlaganja prikazanih osoba. Kristina Tokić svoj rad temelji na iskustvu rada u ugostiteljstvu, dok Nora Gabrić pažnju usmjerava na elemente koji su u slikarstvu često u drugom planu. Zvonimir Lukas izlaže dvije srodne serije radova s ciljem isticanja međuprostora unutar svakog pojedinog djela, Paula Šaravanja kroz tekstilni dnevnik promišlja simbole osobnih žudnji, Marina Mužinić oblikuje “bombone” koji evociraju svakodnevicu obilježenu farmaceutskim pripravcima, a Fani Vidović kroz tisuće fotografija bilježi fragmente svakodnevnog života.
O važnosti mogućnosti u slici, kao ključnoj riječi same izložbe, govorio je i doc. dr. sc. Matko Botić, prodekan za umjetnost i znanost Umjetničke akademije u Splitu, koji je izložbu i otvorio. Naglasio je kako izložba, iako pripada Odjelu za slikarstvo, nije samo slikarska - jer upravo kroz etički i estetski pristup stalno traga za novim mogućnostima slike. Prisjetio se i misli Michela Foucaulta iz Arheologije znanja, prema kojoj je diskurs niz diskontinuiranih segmenata čija taktička funkcija nikad nije jednoobrazna ni stabilna. Upravo se ta misao, prema njegovim riječima, može primijeniti na izložbu: nijedan rad nije jednoobrazan ni statičan, što pridonosi njezinoj svježini i inovativnosti.
Projekt je realiziran u suradnji sa Sveučilišnom galerijom u Splitu i Galerijom Studentskog centra u Zagrebu, gdje će izložba gostovati od 22. svibnja do 2. lipnja 2025. godine. Time se potvrđuje i jedan od važnijih ciljeva Odsjeka za slikarstvo, a to je aktivna prisutnost u kulturnom prostoru, kako lokalno tako i nacionalno, kroz poticanje dijaloga, razmjene znanja i umrežavanja najmlađih aktera suvremene umjetnosti.
Ova izložba poziva na promišljanje i dijalog o slici, o nama samima i vremenu u kojem stvaramo. Dođite i upoznajte generaciju 2024., njihovi radovi govore više od riječi.
