Zvonimir Mihanović neumorno je pozdravljao brojne posjetitelje koji punih 38 godina nisu imali priliku na jednom mjestu vidjeti više njegovih djela.
Povodom 50. obljetnice osnutka Sveučilišta u Splitu, sudjelovao je u otvorenju izložbe u Sveučilišnoj galeriji pod nazivom Zvonimir Mihanović; Ante Kaštelančić /Andrija Krstulović LAUS DISCIPULI, GLORIA MAGISTRORUM.
- Nevjerojatno. Meni je čak neugodno i to ne znam objasniti. Ja nisam niti neka medijski popularna osoba poput sportaša, glumca, ali hodam ulicom, pa me na ribarnici zaustave ljudi. Jednostavno je, eto, to moje slikarstvo zahvatilo i široke mase - vidno je sretan i iznenađen bio Mihanović da je njegova umjetnost pronašla svoj put do toliko ljudi.
No vrlo dobro zna što ljude privlači u njegovim slikama - jednostavan život. More, kamena kućica, skromno dvorište, zidić, kaić...
- Tko se od nas nije igrao ispred kuće i tko od nas nema svoj dvor i svoj zidić? Takve emocije su danas jako prisutne kod određene generacije. Znate, nije to samo kod naših ljudi, jer ima nešto što dan danas ne mogu objasniti. Hrvatska je sada jako popularna i poznata, a zamislite vi prije 30 godina Japanaca, Amerikanca koji poludi za ovom slikom, a da taj prizor u životu nije vidio niti zna da postoji. Svi u duši nosimo uspomene i nostalgiju, i nasljeđujemo samo emocije jednog jednostavnog života. Moje slike kupuju ljudi koji vladaju ekonomijom svijeta, a pitate me kakvu je evaluaciju on stvorio s jednom ovakvom slikom. I kod njih je probudila nostalgičan osjećaj prema elementima jednostavnog života u kojem je ipak čovjek jedino sretan - objasnio je svjetski poznati i priznati umjetnik koji ovoga puta ne izlaže samostalno u Sveučilišnoj galeriji.
Zvonimir Mihanović je želio iskazati poštovanje dvojici učitelja, Anti Kaštelančiću i Andriji Krstuloviću, koji su ga 1960-ih podučavali na studiju likovnih umjetnosti pri splitskom Pedagoškom fakultetu.
- Dakle, dva učitelja sa svojim učenikom. Na prvi pogled, možda čak i ne bi se našli u uzročno posljedičnoj vezi, ali postoji poštovanje učenika koji zna što su mu dali - to je prije svega zanat u pravom smislu, ali isto tako i pogled na život. Sva tri su zapravo Poljičani, međutim, tri različita izraza iz istoga izvora, ako se mogu tako izraziti - kazao je prof. emeritus Joško Belamarić koji priznaje da nije bio jednostavan posao odabrati djela koja će se naći u istoj galeriji.
- To što obitelj Kaštelančić čuva prije svega je fenomen, jer ustrajno čuvaju gotovo sto, možda i više djela koja mogu zapravo na autoritativan način pokazati zapravo sve faze Kaštelančićeva djela - kazao je, a Krstulović je jednom izlagao upravo s Kaštelančićem.
Razvio je specifični vlastiti izraz temeljen na realističnoj i stiliziranoj skulpturi, a suradnja s Ivanom Meštrovićem obilježila je osobito ranije faze njegove karijere. Svaki posebno je zauzeo veliko poglavlje suvremene hrvatske umjetnosti. Zato je i očekivan velik interes javnosti za ovom izložbom.
- Kad se radi o Zvoni Mihanoviću, vjerujte da sam očekivao ovoliki interes. Moj dragi prijatelj, koji je priznati i poznati slikar, ne samo u okvirima naše države već daleko šire, tako da nisam mogao ne očekivati ovo. Vjerujem da su svi uspjeli naći svoje mjesto i da će se još jednom vratiti pogledati Mihanovića, Kaštelančića i Krstulovića. Mislim da se imamo s čime pohvaliti - kazao je prof. dr. sc. Dragan Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu.
Naglasio je kako velik broj umjetnika dolazi s područja Splitsko-dalmatinske županije a među njima istaknuto mjesto ima Zvonimir Mihanović.
- Razmišljajući koga pozvati, sasvim normalno i prirodno je došlo da to bude Zvone Mihanović koji će za dva dana dobiti počasni doktorat našeg Sveučilišta. Imate priliku vidjeti samo dio njegovog opusa i iz toga je jasno da on to zaista zaslužuje - zaključio je rektor Ljutić.
Slikarstvo Mihanovića sublimira ljepotu prostora našeg življenja, oblikovanog osjećajem za sklad i izrazito socijalnim vrijednostima našeg svakodnevnog života.
Posebnost ovog događaja je i to što je Mihanović rijetko izlagao u Hrvatskoj, što potvrđuje i činjenica da je posljednja izložba u Splitu bila 1986. godine, a u Zagrebu 1982. Mihanović je diplomirao na École des Beaux-Arts u Parizu 1976. godine. Izlagati je počeo u Salonu mladih umjetnika u Splitu 1962., a potom u hrvatskom paviljonu u Atlanti 1966., Salonu francuskih umjetnika Društva francuskih umjetnika u Parizu 1973., Jesenskom salonu u Parizu 1978. na kojemu je dobitnik nagrade za najboljeg mladog umjetnika (za sliku Tišina), u više navrata u Findlayjevoj galeriji u New Yorku (1980., 1986., 1989., 2021.), u Forbesovim galerijama u New Yorku 2012. i drugdje. Djelo Sam (Alone, 1986.) dio je stalnoga postava Hunterova muzeja američke umjetnosti u Chattanoogi, u Tennesseeju. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je 1996. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi koji je Mihanović dobio priznanje u svijetu umjetnosti u 1978. godine kada je jedna od njegovih slika prikazana na Salon d'Automne u Grand Palais u Parizu na izložbi europskih umjetnika. Tom je slikom osvojio i nagradu Best of Show. Tada su glavni umjetnički kolekcionari prepoznali njegov rad te ga uveli na međunarodnu umjetničku scenu. Poznate galerije u Sjedinjenim Američkim Državama počele su promicati Mihanovićevu umjetnost i organizirati mu izložbe, uključujući i galerije u New Yorku, Chicagu, Palm Beachu, Beverly Hillsu i Aspenu.
Izložba će ostati otvorena do 25. srpnja u Sveučilišnoj galeriji.
Tekst: Gabrijela Radanović/Dalmatinski portal
Foto Ante Mandić