Izv. prof. dr. sc. Nataša Štambuk Cvitanović radi na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, na Katedri za geotehniku. Po završetku studija građevinarstva (1991.) postaje znanstveni novak na Građevinskom fakultetu (magistarski rad 1996.). Od 1998. do 2013. godine radi u Institutu IGH u Splitu na istražnim radovima, elaboratima i projektima kao specijalist, projektant-geotehničar, ekspert, ovlašteni inženjer i voditelj laboratorija. Doktorsku disertaciju „Istraživanje utjecaja nepravilnosti oblika intaktnih uzoraka na mehanička svojstva vapnenačke stijene“ obranila je 2012. godine na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, gdje danas radi i bavi se istraživanjima iz područja geotehnike. Predaje na kolegijima vezanim uz mehaniku tla, temeljenje i poboljšanja temeljnog tla. Kao autor ili koautor objavila je 50-ak znanstvenih radova, jedno poglavlje u knjizi nakladnika Springer, jedan udžbenik i jednu patentnu prijavu (SAD) te je sudjelovala na brojnim međunarodnim i nacionalnim znanstvenim i stručnim skupovima.

Voditeljica je HRZZ uspostavnog projekta „Eksperimentalna i numerička istraživanja mehanizama u nesaturiranim geomaterijalima“ , a također je voditeljica znanstveno-istraživačke i umjetničke logičke cjeline za istraživanja u geotehnici. Vrlo je aktivna u znanstveno-istraživačkom radu.

Članica je Hrvatskog geotehničkog društva, međunarodnih društava za mehaniku stijena (ISRM - International Society for Rock Mechanics and Rock Engineering) te mehaniku tla i geotehničko inženjerstvo (ISSMGE - International Society for Soil Mechanics and Geotechnical Engineering), kao i Hrvatske komore inženjera građevinarstva.

U sklopu projekta INFRA-FGAG “Implementacijom suvremene znanstveno-istraživačke infrastrukture na FGAG do pametne specijalizacije u zelenoj i energetski učinkovitoj gradnji”, među 11 laboratorija, rekonstruirana je i specijalizirana laboratorijska jedinica za geotehnička istraživanja, odnosno Geotehnički laboratorij čija ste Vi voditeljica. Možete li nam nešto reći o opremi laboratorija i koja se istraživanja provode?

Geotehnički laboratorij FGAG-a ima dugu tradiciju, djeluje još od konca 1970-ih godina. Iako je u duljem razdoblju od osnutka do danas kontinuirano nabavljana oprema te je laboratorij povećavao područje kompetentnosti, s vremenom je postao nužan novi veći tehnološki iskorak i osuvremenjivanje u skladu s razvojem struke i aktualnim područjima znanstvenih istraživanja u geotehnici. Potonje je i ostvareno kroz provedbu spomenutog projekta INFRA-FGAG, pri čemu je laboratorij temeljito obnovljen i opremljen naprednom istraživačkom opremom za ispitivanja tla i stijena, s posebnim naglaskom na meke stijene (primjerice lapore iz naslaga Eocenskog fliša) kao regionalnu specifičnost i materijal koji predstavlja izazov u graditeljstvu i očuvanju okoliša u našem obalnom pojasu. Uz osuvremenjene geotehničke sustave za klasifikacijska ispitivanja, stišljivost i posmičnu čvrstoću, od nove opreme vrijedi izdvojiti troosni statički i dinamički uređaj s nesaturiranom opcijom i brojnom dodatnom opremom, uređaj za izravni posmik s nesaturiranom opcijom, uređaj za izravni posmik na velikim uzorcima i miješanim materijalima (300 x 300 mm), nadogradnju stijenske preše za sve vrste jednoosnih i troosnih ispitivanja čvrstoće i deformabilnosti, univerzalni Proctorov uređaj, vibro stol, krilnu sondu te druge automatske uređaje/preše za jednoosnu tlačnu čvrstoću, 1-D konsolidaciju i posmičnu čvrstoću.

Baveći se geotehnikom s gledišta održive gradnje i okoliša, Geotehnički laboratorij pruža podršku akademskoj zajednici, gospodarstvu i društvu u cjelini kod zahtjevnijih potreba projektiranja, rješavanja problema temeljenja i građenja, ispitivanja tla, stijena i građevnih proizvoda ugrađenih u tlo te interakcije s tlom. U laboratoriju se određuju parametri tla i stijena potrebni za daljnje analize i proračune konstrukcija te prognoze i ocjene poput nosivosti, slijeganja, učinaka poboljšanja i ojačanja tla, učinaka dinamičkih opterećenja i potresa, stabilnosti kosina i obala. Kao nedjeljivim od geotehničke struke, laboratorij se bavi i problemima zaštite okoliša/tla/terena i ublažavanja posljedica klimatskih promjena, što uključuje proučavanje rastrošbe mekih stijena i erozije obala, obranu od poplava i suša, klizišta, odrone i druge probleme stabilnosti, sigurnosti, vododrživosti, posebnih temeljenja, odlagališta otpada, ispitivanja novih, miješanih ili otpadnih materijala.

Voditeljica ste HRZZ projekta „Eksperimentalna i numerička istraživanja mehanizama u nesaturiranim geomaterijalima“, koje su najvažnije aktivnosti i ciljevi?

Ukratko, radi se o tome da se problem 'rastrošbe' meke stijene (degradacije u vremenu od izvornog stanja materijala s karakteristikama stijene do materijala koji se ponaša poput tla) rasvijetli s jednog novog i dosad neistraženog aspekta, aspekta mehanike nesaturirane ili djelomično zasićene sredine. Za primjer je uzeta meka stijena iako se općenito radi o geomaterijalima. Ovdje se u porama materijala razvija negativni tlak - tlak usisa kojeg određuju tlakovi vode i zraka u porama i koji u kombinaciji s drugim čimbenicima dovodi do problema propadanja tj. trajnosti materijala. Također, promjena ponašanja tla pri prijelazu iz nesaturiranog u saturirano stanje ima vrlo bitnu ulogu za nastanak klizišta. Problematika je povezana i s diferencijalnim usisom, odnosno diferencijalnom rastrošbom (usisni gradijent koji dovodi do razvoja vlačnih naprezanja i raspucavanja materijala), kao i ciklusima sušenja/važenja te klimatološkim parametrima. U konkretnom slučaju to znači 'ubrzavanje' procesa rastrošbe i erozije s klimatskim promjenama te klizišta, odrone i povlačenje obala, što je od značaja za cijelu zajednicu u građevinskom, ekonomskom i širem društvenom smislu.

Istraživanja su dvojaka, eksperimentalna i u području numeričkog modeliranja, gdje se nastoji proniknuti u mehanizme povezane s tlakom usisa i opisati ponašanje meke stijene u svim fazama pojavnosti (od intaktne stijene do flišnog rezidualnog tla). Uz brojna provedena laboratorijska ispitivanja na laporima s područja Dalmacije, razvijen je i novi numerički model za simulacije raspucavanja i sloma geomaterijala pod utjecajem nesaturiranog tečenja.

Nadalje, ako je nesaturirano tlo sklono volumnim promjenama (bujanje pri vlaženju i skupljanje pri sušenju), to može izazvati velike štete na objektima izgrađenim na takvom tlu (primjerice, ako se tijekom oborina volumen takvog tla bitno poveća). Usprkos tome, ovo područje još nije obuhvaćeno potrebnim smjernicama za ispitivanja i gradnju. Stoga ova tema, osim što je aktualna u znanstvenoj zajednici, ima i velik značaj u našoj inženjerskoj zajednici.

Kroz aktivnosti ovog HRZZ projekta unutar Geotehničkog laboratorija uspostavljen je i laboratorij za ispitivanja geomaterijala u nesaturiranom stanju, što je još jedan pozitivni iskorak i specifičnost ovog laboratorija FGAG-a u odnosu na druge geotehničke laboratorije.

Možete li nam reći nešto više o Vašim znanstvenim interesima, odnosno istraživanjima?

Moji su znanstveni interesi uvijek proizlazili iz konkretnog problema koji bi se ukazao u radu i potrebe da se nešto unaprijedi, poboljša, optimizira u području rada i djelovanja, u mom slučaju u geotehnici i geotehničkom inženjerstvu. Ako je vrijedno graditi, a jest jer bez inženjerstva ne bi bilo suvremenog svijeta, onda je nužno ispitivati i istraživati materijale u kojima i s kojima gradimo. Kako nema fizike bez mjerenja, uvijek me je privlačio eksperimentalni istraživački rad. Tako me je u razdoblju rada na Institutu IGH zaokupljao problem nesigurnosti rezultata (parametri čvrstoće i deformabilnosti u jednoosnoj i troosnoj kompresiji) kod ispitivanja čvrstih stijena koji je bio izražen zbog velikog broja ispitivanja (npr. razdoblje intenzivne gradnje u RH do 2008.), dok se od povratka na FGAG 2013. godine ponovo bavim više mekim stijenama i nekim interdisciplinarnim temama koje iz toga proizlaze poput opisanog HRZZ projekta. Zanimaju me sve vrste laboratorijskih i terenskih istraživanja i opažanja u geotehnici, u sklopu geotehničkih istražnih radova i geotehničkih projekata ali i u svrhu održive gradnje i u novije vrijeme očuvanja okoliša. Budući je geotehnika usko povezana s ekologijom i energetikom, brojni su izazovi kojima se osoba može posvetiti djelujući pri tome u smjeru očuvanja resursa i pozitivnih učinaka za okoliš, i to je upravo ono što mene motivira. Građevinarstvo nekad i danas nije isto, danas je potrebno puno više razmišljati o zaštiti i održivosti. Istovremeno, gradi se gdje se nikad nije gradilo te se pred geotehniku postavljaju novi zahtjevi.

Kakav je po Vašem mišljenju položaj žena u znanosti danas? Primjećujete li eventualne promjene što se tiče Vašeg znanstvenog područja?

U našem društvu žena je još uvijek podvojena između pasivne tradicionalne uloge u patrijarhalnoj kulturi i aktivnog slobodnog djelovanja prema svojem području interesa koje podrazumijeva rodnu i ekonomsku ravnopravnost. Možda je to (naj)manje izraženo u akademskoj zajednici i znanosti, ali ne trebamo se zavaravati – još je dug put do stvarne ravnopravnosti. Osjećam duboku zahvalnost prema nebrojenim ženama u svim područjima znanosti i umjetnosti koje su se izborile za svoja postignuća i uvjerenja i bore se i dalje na različite načine, koje se suprotstavljaju stereotipima, koje k tome odgajaju mlađe generacije u duhu jedine prihvatljive stvarne ravnopravnosti.

Moje osobno iskustvo je uglavnom pozitivno (iako se sjećam i negativnih epizoda, ne samo mojih već i mojih kolegica) i primjećujem pomake u svojem tradicionalno 'muškom' zanimanju i znanstvenom području. Raduje me zamjetan i ravnopravan broj studentica na našim studijskim programima, što uključuje i doktorski studij; u tom pogledu se zbilja može osjetiti promjena. Ne osjećam se diskriminirano i ne postavljam tako da bilo što pozitivno ili negativno u profesionalnom smislu može proizaći iz činjenice da je netko žena ili muškarac.

Znanost podrazumijeva posvećenost i ozbiljan rad, pri čemu postoje mjerljivi pokazatelji i kriteriji. U tom sustavu vrijednosti žene se uspijevaju profilirati i postizati rezultate te biti prepoznate jednako kao i muškarci jer je u znanosti 'gorivo' stvarni interes i motivacija za određeno područje. Može se ocijeniti da je položaj žena u znanosti danas zaista motivirajući i obećavajući, bolji nego ikada prije.

Imate li kakav savjet ili poruku za Vaše studentice koje žele ostvariti znanstvenu karijeru?

Drage kolegice, nije lako svjesno odabrati put znanstvenog usavršavanja i doktorski studij sa svim vremenskim, organizacijskim, ekonomskim i drugim izazovima koji se pred osobom postavljaju. Da se našalimo, neki kažu da je to 'dijagnoza' a ne posao. Nije lako ni zato jer je potrebna visoka razina samokontrole i odgovornosti. S druge strane, rad u znanosti nikada nije bio ženama i djevojkama dostupniji i otvoreniji, prepun mogućnosti za pozitivno društveno djelovanje uz osobni rast i razvoj. Malo je djelatnosti koje ne poznaju granice i ne sputavaju čovjeka kao što je to znanost, traganje za istinom.